Dobila sam nedavno na testiranje Crock-Pot, lonac/uređaj za sporo kuhanje.
Crock –Pot najpoznatiji je američki brend takozvanih slow cookera i njegov naziv je postao sinonim za ovu posudu. Nešto kao kalodont ili digitron kod nas.
Postalo mi je sve teže i teže smišljati što skuhati svaki dan. Čini mi se da je nestalo one čarolije s početka moje kulinarske avanture i da je kuhanje postalo rutina.
Kad su brzinski ručkovi u pitanju nekako instinktivno pomišljam na piletinu. Iako se moja jača polovica s tim instinktom ne slaže baš uvijek i gunđa o nekoj svinjetina, piletina ipak često odnese pobjedu.
Kako bih pokušala razoružati sve skeptike koji sad frkću nosom na ovu kombinaciju, reći ću vam da je ovo jedno iznimno ukusno jelo.
Počet ću vjerovati da mi netko šalje gastronomske kozmičke poruke i navodi me na gurmanski blud.
Što dobijete kad spojite kraljicu gljiva i kralja mesa?
Nešto savršeno, naravno!
Kako to obično biva s iznimnim namirnicama, poput vrganja i bifteka, tu ne treba previše petljati, ne treba im dodavati čudes
Uvjeravali su me mnogi da život s djetetom postaje ispunjeniji i kvalitetniji na svim razinama.
O, kako sam te mnoge htjela poslati k vragu prva tri mjeseca nakon rođenja moje žabice.
Volim boje, zbilja ih volim, iako bi samo letimičan pogled na moju garderobu mogao sugerirati upravo suprotno jer tamo nema ni b od boje. Tamo vlada tama crne, crne, još malo crne.
Ne znam zašto, ali mene gotovo svako godišnje doba iznenadi. Iako objektivno već dugo znam da je jesen stigla nekako mi je tek ovaj vikend došlo do glave da je jesen zbilja, zbilja stigla.
*Današnji post je poduži i nema puno veze s receptom. Da vam razbijem monotoniju strateški sam rasporedila fotke.
