Luda sam za avokadom i svako malo ga guram u neko jelo. Ipak najdraži mi je jednostavan, rustični guacamole.
Neke subote ne počnu uopće onako kako smo planirale. Probudi nas prolom oblaka i kiša, zvjerka ustane na lijevu nogu i sve krene nekako naopako.
Od kad pamtim ludujem za pommes fritesom, ali ono baš ludujem. To je prvo jelo za koje znam da sam trpala u sebe iako sam bila već poprilično sita.
Na moru smo i uživamo u svim dalmatinskim blagodatima. Plivamo, odmaramo se, kuhamo, a navečer se gurkamo po centru grada s rijekama turista i ližemo sladoled.
Ipak najviše uživamo u domaćim smokvama.
Godinama sanjamo o kućici. Našoj kućici, negdje na rubu grada s vrtom u kojem bi sadili paradajz i papriku.
Kruh naš (ne)svagdašnji.
Nije tajna da obožavam raditi kruh i igrati se dizanim tijestima. Fascinira me cijeli proces dizanja tijesta i kvasca kao i prekrasan miris friško pečenog kruha.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Danas vam donosim recept za nešto potpuno drugačije. Recept za kruh koji je 100% bez žitarica.
… ili još bolje pita od sira za gotovane.
Ništa u ovoj piti nije komplicirano niti najmanje izazovno, a sama pita je odlična.
Užasno sam umorna, stalno.
I stalno radim nešto iako rezultati tog mog rada nisu previše opipljivi, svi potpadaju pod one dosadne svakodnevne obveze.