Ljetne vrućine, plaža, more, kupanje i sol na koži koja ugodno iritira. Cijeli dan na suncu pa onda polako, s noge na nogu doma. Naravno s plaže se odlazi tek kad padne mrak i kad su svi drugi već davno otišli. Nakon takvog dana ništa nije ukusnije od pokoje pome na salatu. I malo kruha za potočati one sokove koje puste.
Eto to je za mene ljeto. Jedino ljeto koje priznajem.
Danas neću puno duljiti jer imam za vas jedan odličan i jednostavan umak od indijskih oraščića.
Što mislite jel sada sigurno reći da je stiglo proljeće? Radujem mu se pa ne bi htjela izazvati kakav urok ako to konstatiram prerano.
Odlučila sam ovaj tjedan započeti vedro i šareno jer je sve oko nas zamrznuto i sivo pa onda neka barem hrana bude u bojama. Ionako smo ovaj tjedan dragi ja sami pa možemo jesti hranu za odrasle, a ovakve salate su upravo to. Mislim budimo iskreni, djecu teško natjeramo (barem ja svoje dijete) na salatu, a kad je u salati još i voće i sjemenke i sir, nema šanse da to prođe.
Ono što najviše volim u kuhinji su izazovi. Bilo da se radi o tehnički zahtjevnim receptima (ne brinite vege burgeri nisu takvi) ili o pukoj snalažljivosti, izazovi potiču moju kreativnost i kuhinjski adrenalin.
Jutros sam se probudila u 5!
Subota je jedini dan kad se mogu pošteno naspavati i mene u 5 ujutro probudi nepodnošljiva grlobolja. Užasna oštra bol koja me istovremeno boli, iritira i guši. Strašno.
Od kad pamtim ludujem za pommes fritesom, ali ono baš ludujem. To je prvo jelo za koje znam da sam trpala u sebe iako sam bila već poprilično sita. Prvo jelo za koje su strine, tetke i sestrične gulile krumpir do iznemoglosti. Prvo jelo koje se smatralo specijalitetom sestara Cukrov, jer vidite, ta ljubav je genetska i nisam u njoj usamljena.
Projekt održivog života robne kuće Ikea polagano se bliži kraju. U ova tri mjeseca uveli smo neke male promjene u svoj svakodnevni život i time ostvarili velike uštede.
Dani mi traju beskrajno dugo kad je vrijeme lijepo. Započnu negdje oko 6 – 7, a završe u sitnim noćnim satima. Ispunjeni su jurnjavom, sastancima, obvezama i na kraju igrom u omiljenom parku pored nasipa.
Opsjednuta sam sirovim kolačima!
Zašto?
Zato što su zakon!
Znam da će mnogi sada frknuti nosom i proglasiti sirovojedstvo običnim pomodarstvom. Možda će biti u pravu, ne znam. Ja se ne zamaram previše prehrambenim trendovima, ne hranim se isključivo sirovom hranom niti takvo što planiram, ali ipak volim sve isprobati, ispitati i skuhati.
