Čini mi se da sam šprintajući ušla u novu godinu. Dvanaesti mjesec je bio kaotičan, posao me zatrpao sa svih strana, a sve je kulminiralo blagdanskim bolestima. Nova godina je započela u apsolutno jednakom tonu. Zapravo, osim datuma, kod mene se ništa s novom godinom nije posebno promijenilo. Stižu novi zadaci, novi projekti, novi izazovi… Žrvanj se ne prestaje vrtiti.
Sinoć sam došla dosta kasno doma. Imala sam radionicu koja je bila divna, skuhali smo pet preukusnih rižota i pritom se zabavili, svašta naučili i dobro najeli.
Pileća krilca nisu komad mesa za koji bi se borila na obiteljskom nedjeljnom ručku.
Niti su previše atraktivna, niti imaju puno mesa. Apsolutno uvijek su mi bila nezanimljiva.
Postalo mi je sve teže i teže smišljati što skuhati svaki dan. Čini mi se da je nestalo one čarolije s početka moje kulinarske avanture i da je kuhanje postalo rutina. Posebno kad tome pridodam posebne želje i potrebe mojih najdražih sve se svede na dva – tri jela koja vrtim.
Ljeto nam se ukazalo u svom punom sjaju.
Za one poput mene koji ni malo ne ljube ljetne gadosti, vrućinu, znoj i smrad, ovo nisu dobre vijesti. Dapače, za mene je s ovim vrućinama započelo najgore doba godine.
Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
Obožavam raditi domaću paštu.
Znam da sam vam to rekla već bezbroj puta i da je potpuno izlizano stalno vrtiti u krug jedne te iste izjave, ali zbilja me ništa ne opušta kao mala kućna manufaktura tjestenine.
Zaredale su neke stvari u posljednje vrijeme, neke su nas dubinski potresle i stavile na test našu izdržljivost.
Sva moja sjećanja vezana su uz hranu.
Dobro ne baš sva, ali uvijek kad razmišljam o onim malim svakodnevnim trenucima u misli prizovem mirise iz kuhinje.
Moja mala asistentica i ja često kuhamo ječam. Zapravo ja kuham, a ona izvlači lonce i posude iz donjih kuhinjskih polica.
Dragi moji, prošlo je i previše vremena od mog posljednjeg posta i čini mi se da je krajnje vrijeme da prekinem tu neugodnu šutnju.
Već par tjedana se hrvam s ovim postom i nekako ne mogu pronaći dobar početak. Uvijek me zatekne taj problem kad sam dugo neaktivna i ne pišem. Nekako se osjećam nelagodno za tipkovnicom, znate taj osjećaj kad napravite dugu pauzu od nečega svakodnevnog.
