Meksička kuhinja predstavlja mi popriličan izazov. Iako, u svijetu u kojem gotovo sve zamatamo u tortilje, to može zvučati kao bizarna tvrdnja sigurna sam da bi se svaki poznavatelj ove kuhinje složio sa mnom. Kad ovlaš bacite pogled na ono što se u nas smatra meksičkom kuhinjom čini će vam se da tu nema velike filozofije.
Čini mi se da sam šprintajući ušla u novu godinu. Dvanaesti mjesec je bio kaotičan, posao me zatrpao sa svih strana, a sve je kulminiralo blagdanskim bolestima. Nova godina je započela u apsolutno jednakom tonu.
Sinoć sam došla dosta kasno doma. Imala sam radionicu koja je bila divna, skuhali smo pet preukusnih rižota i pritom se zabavili, svašta naučili i dobro najeli.
Pileća krilca nisu komad mesa za koji bi se borila na obiteljskom nedjeljnom ručku.
Niti su previše atraktivna, niti imaju puno mesa. Apsolutno uvijek su mi bila nezanimljiva.
Kako je među klincima uvijek vladala pomama za batacima, a njih je pak samo dva, onda je postojalo samo jedno rješenje mog problema – zavoljeti bijelo meso.
Postalo mi je sve teže i teže smišljati što skuhati svaki dan. Čini mi se da je nestalo one čarolije s početka moje kulinarske avanture i da je kuhanje postalo rutina.
Ljeto nam se ukazalo u svom punom sjaju.
Za one poput mene koji ni malo ne ljube ljetne gadosti, vrućinu, znoj i smrad, ovo nisu dobre vijesti. Dapače, za mene je s ovim vrućinama započelo najgore doba godine.
Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
Da ne gubimo vrijeme na objašnjavanje i naklapanje predlažem da odmah krenemo s hranom.
Može?
Iako je blog trpio višemjesečnu šutnju u mojoj kuhinji je bilo vrlo aktivno.
Obožavam raditi domaću paštu.
Znam da sam vam to rekla već bezbroj puta i da je potpuno izlizano stalno vrtiti u krug jedne te iste izjave, ali zbilja me ništa ne opušta kao mala kućna manufaktura tjestenine.
Sva moja sjećanja vezana su uz hranu.
Dobro ne baš sva, ali uvijek kad razmišljam o onim malim svakodnevnim trenucima u misli prizovem mirise iz kuhinje.
Moja mala asistentica i ja često kuhamo ječam. Zapravo ja kuham, a ona izvlači lonce i posude iz donjih kuhinjskih polica.
Nakon što ona provede potpuno novu organizaciju naše kuhinje ja se obično spotaknem na cjedilo za tjesteninu ili natučem mali nožni prst o odškrinuta vrata nekog ormarića.
