Pileća krilca nisu komad mesa za koji bi se borila na obiteljskom nedjeljnom ručku.
Niti su previše atraktivna, niti imaju puno mesa. Apsolutno uvijek su mi bila nezanimljiva.
Postalo mi je sve teže i teže smišljati što skuhati svaki dan. Čini mi se da je nestalo one čarolije s početka moje kulinarske avanture i da je kuhanje postalo rutina.
Ljeto nam se ukazalo u svom punom sjaju.
Za one poput mene koji ni malo ne ljube ljetne gadosti, vrućinu, znoj i smrad, ovo nisu dobre vijesti. Dapače, za mene je s ovim vrućinama započelo najgore doba godine.
Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
Obožavam raditi domaću paštu.
Znam da sam vam to rekla već bezbroj puta i da je potpuno izlizano stalno vrtiti u krug jedne te iste izjave, ali zbilja me ništa ne opušta kao mala kućna manufaktura tjestenine.
Sva moja sjećanja vezana su uz hranu.
Dobro ne baš sva, ali uvijek kad razmišljam o onim malim svakodnevnim trenucima u misli prizovem mirise iz kuhinje.
Moja mala asistentica i ja često kuhamo ječam. Zapravo ja kuham, a ona izvlači lonce i posude iz donjih kuhinjskih polica.
Dragi moji, prošlo je i previše vremena od mog posljednjeg posta i čini mi se da je krajnje vrijeme da prekinem tu neugodnu šutnju.
Već par tjedana se hrvam s ovim postom i nekako ne mogu pronaći dobar početak.
Kad su brzinski ručkovi u pitanju nekako instinktivno pomišljam na piletinu. Iako se moja jača polovica s tim instinktom ne slaže baš uvijek i gunđa o nekoj svinjetina, piletina ipak često odnese pobjedu.
Danas sam onako totalno nenadano napravila super ukusan, a brz i jednostavan ručak. Pošto sam sama doma nisam planirala neke velike kulinarske egzibicije tako da sam baš iznenadila samu sebe.