Moram, jednostavno moram s vama podijeliti ovaj recept. Već dugo je na čekanju što nije fer prema njemu jer, ljudi moji, ove palačinke su predivne.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Svake godine u ovo doba objavim bar jedan recept za juhu od tikve. Pomalo dosadno – reći ćete?! Ne, nije – odgovorit ću vam.
Ne znam zašto, ali mene gotovo svako godišnje doba iznenadi. Iako objektivno već dugo znam da je jesen stigla nekako mi je tek ovaj vikend došlo do glave da je jesen zbilja, zbilja stigla.
Malo je stvari koje me još uvijek onako istinski uzbuđuju i raduju.
Koliko vas misli da arheolozi na istraživanjima nekakvom četkicom lagano metu rahlu zemljicu i pronalaze spektakularne zlatne i srebrene predmete?
Dobro možda ne mislite da baš uvijek nalazimo zlato ali sigur
Konačno! Konačno je zahladilo i konačno sam izvukla štramplice, vestice i ostale –ce s dna ormara.
…look what I’ve done to your bundt mom…
Davno sam probala pecan orahe, jela sam ih u nekom američkom sladoledu koji se pojavio u lokalnoj trgovini.
Kad sam bila mala svaki odlazak u kino je bio prava mala svečanost. Ranije toga dana mama ili tata bi otišli u grad stajati u redu za kino ulaznice jer uvijek je bila gužva u kinu Central pored Prime.