Danas ćemo malo o buhtlama. Može?
Tema je na prvi pogled svakodnevna, ali ipak ima nešto u tim malim pahuljicama dizanog tijesta što me uvijek i ponovno oduševljava.
Za mene su vam buhtle neka vrsta madeleine kolačića. Dobro, ne bacaju me baš u sjetno razmišljanje o djetinjstvu, ali se na svaki spomen buhtle vrtoglavom brzinom vratim u studentske dane.
Godinu sam započela kruhom, a nastavljam je u istom tonu. Ponovno dizano tijesto, ali ovaj put konkretnije i bogatije – krafne. I to ne bilo kakve krafne, već one male šuplje, šarene i vesele -američke krafne.
Sretna vam nova godina ljudi! Nadam se da će vam ova 2019. donijeti sve ono što si priželjkujete te da ćete biti okruženi ljudima koje volite, sretni i veseli.
Semlor su tradicionalna peciva od dizanog tijesta punjena bademovom pastom te ukrašena tučenim vrhnjem. Ova peciva dobro su poznata i popularna u svim skandinavskim zemljama, ali ipak se nekako najviše vezuju uz Švedsku.
Šveđani ih peku baš u ovo pokladno doba godine, a najviše na sami pokladni utorak – ove godine je to 13. veljače.
Ne znam zbog čega, ali oduvijek sam bila fascinirana dizanim tijestom. Jednostavno me oduvijek oduševljavala izrada kruha i peciva, gotovo kao da je riječ o nekoj čaroliji ili barem alkemiji.
Vikendi su jedino vrijeme kada stignem fotografirati i raditi za blog, posebno kada su dani ovako kratki i tmurni, a ja ionako dolazim doma po mrklom mraku.
Ili cimetice, kako im ja tepam. 🙂
Nisam neki ljubitelj suhinjavih kruhastih peciva. Obično su mi dosadna i nedovoljno konkretna da bi ih stavila u kategoriju deserta, a opet previše slatka da bi bila u bilo kojoj drugoj kategoriji.
Zapravo sirnica (pinca ili pogača) je jedina tako suha stvar koju jedem s guštom.
