Kaže narod da jabuka ne pada daleko od stabla.
Iako je narod obično u pravu kod moje zvjerke to nije slučaj. Od prvog dana dohrane ona vrlo jasno artikulirala svoj stav prema hrani, a to je obično – ‘NE‘! Ne za meso, ne za povrće, ne za voće, ne za varivo, ne, ne, ne… Za nju je hrana običan gubitak vremena.
Danas je toliko vruće da osjećam kako mi se mozak rastapa. Kad je ovakvo vrijeme nisam za ništa, a ponajmanje za kreativni rad.
Prošlo je mjesec i pol od mog posljednjeg posta i mogu vam reći da me to totalno iznerviralo danas. Obećala sam si da više neću raditi takve velike pauze u objavljivanju recepata.
Luda sam za kokosom, obožavam ga od kad znam za sebe. Kad sam bila mala moji su straci često kupovali kokos pa bi ga tata pilio, brusio i iz njega izvlačio sočno meso i vodu koju smo obavezno pili. Čini mi se da više nema tako sočnih kokosovih oraha, svaki na koji naletim je potpuno suh i bezukusan.
Već danima vam želim napisati recept za jedan zbilja poseban rižot, ali kako su dani dugački i lijepi jako smo malo doma pa vremena za pisanje nemam.
Konačno je petak i to petak nakon dva poprilično naporna i kaotična tjedna. Čini mi se da stalno samo jurim i utrkujem se s vremenom. Iz jednog roka uskočim pred drugi i tako u krug.
Dragi moji danas je deseta obljetnica mog blogerskog života. Deset godina je iza ovog bloga. 10!
Zvuči mi potpuno nevjerojatno da je toliki put iz nas, ali brojke ne lažu. Daleko je dogurao ovaj blog od onog malog opskurnog kutka koji je bio na početku. S njim sam polako rasla i ja, naučila sam puno toga o kuhanju, o fotografiji, ali i o vlastitim granicama i upornosti.
Obećala sam vam ovaj recept prije pet dana, rekla sam vam tada da ću ga objaviti sutra. Ali avaj, prošlo je sutra, prošlo je i prekosutra, a receptu nije bilo ni traga ni glasa.
Kuhanje je moja terapija. Kad su dani teški i kad me frustriraju naočigled bezizlazne situacije, ja u mašti pobjegnem u svoju kuhinju i smišljam dekadentna jela.
Semlor su tradicionalna peciva od dizanog tijesta punjena bademovom pastom te ukrašena tučenim vrhnjem. Ova peciva dobro su poznata i popularna u svim skandinavskim zemljama, ali ipak se nekako najviše vezuju uz Švedsku.
Šveđani ih peku baš u ovo pokladno doba godine, a najviše na sami pokladni utorak – ove godine je to 13. veljače.
