Prosinac je pred vratima, lagano se pale lampice, smišljaju se delicije i sve je obilježeno onim slatkim iščekivanjem blagdana. Kao i svake godine blagdansko ludilo došlo je brzo i dočekalo me potpuno nespremnu.
Ipak, ove sam godine odlučila lagano ući u blagdansko raspoloženje s najavom jedne nove, lijepe suradnje s Krašem.
Čudna je ova jesen, topla je i suha. Tek šareno lišće i kraći dani polagano najavljuju zimu, a mi pokušavamo maksimalno iskoristiti ovo lijepo vrijeme. Provodimo poslijepodneva na zraku i u igri poslije škole.
Nostalgična sam u posljednje vrijeme.
Uhvati me ponekad takvo raspoloženje, posebno kad dani postaju kraći i hladniji.
2006. godine sam počela kuhati strastveno i intenzivno.
Kaže narod da jabuka ne pada daleko od stabla.
Iako je narod obično u pravu kod moje zvjerke to nije slučaj. Od prvog dana dohrane ona vrlo jasno artikulirala svoj stav prema hrani, a to je obično – ‘NE‘! Ne za meso, ne za povrće, ne za voće, ne za varivo, ne, ne, ne… Za nju je hrana običan gubitak vremena.
Danas je toliko vruće da osjećam kako mi se mozak rastapa. Kad je ovakvo vrijeme nisam za ništa, a ponajmanje za kreativni rad.
Prošlo je mjesec i pol od mog posljednjeg posta i mogu vam reći da me to totalno iznerviralo danas. Obećala sam si da više neću raditi takve velike pauze u objavljivanju recepata.
Luda sam za kokosom, obožavam ga od kad znam za sebe. Kad sam bila mala moji su straci često kupovali kokos pa bi ga tata pilio, brusio i iz njega izvlačio sočno meso i vodu koju smo obavezno pili. Čini mi se da više nema tako sočnih kokosovih oraha, svaki na koji naletim je potpuno suh i bezukusan.
Već danima vam želim napisati recept za jedan zbilja poseban rižot, ali kako su dani dugački i lijepi jako smo malo doma pa vremena za pisanje nemam.
Konačno je petak i to petak nakon dva poprilično naporna i kaotična tjedna. Čini mi se da stalno samo jurim i utrkujem se s vremenom. Iz jednog roka uskočim pred drugi i tako u krug.
Dragi moji danas je deseta obljetnica mog blogerskog života. Deset godina je iza ovog bloga. 10!
Zvuči mi potpuno nevjerojatno da je toliki put iz nas, ali brojke ne lažu. Daleko je dogurao ovaj blog od onog malog opskurnog kutka koji je bio na početku. S njim sam polako rasla i ja, naučila sam puno toga o kuhanju, o fotografiji, ali i o vlastitim granicama i upornosti.
