Novogodišnje jutro već nekako tradicionalno volim započeti pripremom kruha. Više je to ritual nego stvarna potreba, ali čini mi se da ima nečeg vrlo simboličnog u tome. Kruh je za mene osnova svega i ništa me toliko ne opušta i ne veseli kao miješnje dizanog tijesta.
Evo priznat ću vam svoju mračnu tajnu – u gluho doba noći volim se ušuljati u kuhinju i pored frižidera gricnuti kasnu večeru. Užasna je to navika i fakat se borim da je se riješim.
Tacosi s kajganom za doručak možda zvuče pomalo neobično, ali uvjeravam vas da je ovo doručak za kraljeve nakon kojeg ćete biti spremni za sve dnevne obaveze i izazove.
Domaći džem od jagoda vjerojatno je najbolji način da sačuvamo te neodoljive bobice i malo im produžimo sezonu. Rekla bih da ih na taj način možemo sačuvati za zimu, ali svi znamo da to nije istina. Ukusni domaći džem od jagoda ne dočeka ni jesen, a kamoli zimu. Barem je kod nas tako.
Danas ćemo malo o buhtlama. Može?
Tema je na prvi pogled svakodnevna, ali ipak ima nešto u tim malim pahuljicama dizanog tijesta što me uvijek i ponovno oduševljava.
Godinu sam započela kruhom, a nastavljam je u istom tonu. Ponovno dizano tijesto, ali ovaj put konkretnije i bogatije – krafne. I to ne bilo kakve krafne, već one male šuplje, šarene i vesele -američke krafne.
Sretna vam nova godina ljudi! Nadam se da će vam ova 2019. donijeti sve ono što si priželjkujete te da ćete biti okruženi ljudima koje volite, sretni i veseli.
Kao pozdrav i novogodišnju čestitku donosim vam kruh. Skroman i rustikalan, ali ako mene pitate potpuno veličanstven – kruh s medom i orasima.
Pão de queijo mali su brazilski kruščići napravljeni od brašna tapioke i sira, a ja bi nadodala i da su apsolutno neodoljivi.
Otkrila sam ih slučajno ili bolje rečeno otkrila mi je moja prijateljica Matea.
Jutro nije moje doba dana i iskreno ne znam što bi vam napisala o svojim jutarnjim ritualima, a da ne zaplačemo svi skupa. Bilo od tuge ili od smijeha.
Ne znam zbog čega, ali oduvijek sam bila fascinirana dizanim tijestom. Jednostavno me oduvijek oduševljavala izrada kruha i peciva, gotovo kao da je riječ o nekoj čaroliji ili barem alkemiji.
Iako me dizano tijesto oduvijek privlačilo, nisam ga uvijek razumjela, a bogme ga nisam znala ni zamijesiti kako treba.
