Začudi me uvijek kako za gotovo svaku situaciji u životu mogu naći narodnu izreku koja slikovito i jednostavno sve posloži na svoje mjesto. Pa eto tako sam u svom ovom covid-izolacijskom ludilu milijun puta shvatila da zbilja nije svako zlo za zlo. Priznajem, na početku mi se nije baš tako činilo, ali kako vrijeme odmiče i perspektiva se polako mijenja.
Crème brûlée slavni je francuski desert čiji bi naziv u prijevodu značio zapaljena krema. I zbilja, upravo se o tome i radi.
Blondie bi mogli nazvati i mlađom sestrom slavnog brownieja. Radi se o kolaču slične teksture i izgleda, ali za razliku od brownieja ovaj se pravi bez dodatka čokolade. Upravo zbog toga se i naziva blondie.
Ni jedan kolač na svijetu ne vezuje me toliko snažno za baku kao sirnica. Slovila je za pravu majstoricu ovog slatkog kruha i svakog blagdana, Božića ili Uskrsa, ona ih je pripremala za cijelu obitelj. Kod nje ništa nije bilo prepušteno slučaju.
Teško mi je nakon svega sjesti za kompjuter i pisati o receptima i kuhanju. Sve mi se to čini tako beznačajno i trivijalno, a opet svi moramo jesti, povremeno se i zasladiti.
Volim poslušati dobar podcast, intervju ili TED govor, a ne moram vam govoriti da su mi daleko najdraži oni koje se bave hranom.
Kad vam ostane bjelanjaka pavlova je najbolji i najjednostavnji način da ih se riješite. 🙂
S ovom rečenicom bi mogla i završiti priču o pavlovi jer o njoj je sve već rečeno. Za nju postoje na tisuće recepeta u bespućima interneta, a imam ga i ja na blogu u nekoliko varijanti – gle ovo i ovo.
Siječanj se lagano kotrlja prema kraju, a ja se još nisam oglasila i poželjela vam svako dobro u novoj godini. Pa evo sada to činim s receptom za Eton mess jer za dobre želje nikad nije kasno, barem ja tako mislim.
Kad mi je dosadno ja googlam hranu. Bez zezanja, čim nemam neki konkretni zadatak pred sobom ja krenem razmišljati o tome što bi mogla sljedeće jesti.
Na dobro vam došao Badnji dan!
Želim vam svima mirne i spokojne blagdane u krugu najmilijih. Da skuhate i pojedete nešto lijepo, da se družite i smijete i da zaboravite na brige iz vanjskog svijeta.
Mi smo i ove godine u Zagrebu, samo nas troje, i iako mi nedostaje moja obitelj, koja je u ovom trenutku raštrkana po Hrvatskoj i svijetu, lijepo nam je.
