Prošlo je mjesec i pol od mog posljednjeg posta i mogu vam reći da me to totalno iznerviralo danas. Obećala sam si da više neću raditi takve velike pauze u objavljivanju recepata. Ionako stalno nešto kuham, fotkam i snimam, materijala gotovog imam i nema razloga da ga ne objavljujem redovito. Jedino čega mi konstantno i kronično nedostaje je vremena.
Kad ne znam što bi kuhala uvijek se okrenem onim dobro poznatim i sigurnim namirnicama. Riži i tjestenini.
Luda sam za kokosom, obožavam ga od kad znam za sebe. Kad sam bila mala moji su straci često kupovali kokos pa bi ga tata pilio, brusio i iz njega izvlačio sočno meso i vodu koju smo obavezno pili.
Već danima vam želim napisati recept za jedan zbilja poseban rižot, ali kako su dani dugački i lijepi jako smo malo doma pa vremena za pisanje nemam. Onda kad se dočepam svog doma, obično je to u večernjim satima, nemam više snage za pisanje.
Što mislite jel sada sigurno reći da je stiglo proljeće? Radujem mu se pa ne bi htjela izazvati kakav urok ako to konstatiram prerano.
Danas sam neplanirano ostala doma u ležećem položaju. Stisnula me neka viroza i ne mogu se pomaknuti. No, ako sam osuđena na kauč i papirnate maramice to ne znači da ne mogu biti i korisna.
Konačno je petak i to petak nakon dva poprilično naporna i kaotična tjedna. Čini mi se da stalno samo jurim i utrkujem se s vremenom. Iz jednog roka uskočim pred drugi i tako u krug. Nikako da stanem, da udahnem i da zbilja uživam u trenutku.
Činjenica da je stalno hladno i tmurno također ne doprinosi cijeloj situaciji.
Dragi moji danas je deseta obljetnica mog blogerskog života. Deset godina je iza ovog bloga. 10!
Zvuči mi potpuno nevjerojatno da je toliki put iz nas, ali brojke ne lažu.
Pão de queijo mali su brazilski kruščići napravljeni od brašna tapioke i sira, a ja bi nadodala i da su apsolutno neodoljivi.
Otkrila sam ih slučajno ili bolje rečeno otkrila mi je moja prijateljica Matea.
Ajvar je jedna od onih stvari koja ima kultni status u mojoj obitelji. Svi ga volimo, čak i zvjerka, a znate da je ona posebno izbirljiva. 😀
Toliko ga volimo da sam ga par puta radila i u kućnoj režiji. Čista ludost!
Ako ste ga i sami ikada pokušali napraviti u stanu, usred grada, onda vam je jasno koliko je to kriva odluka.
