Ono što najviše volim u kuhinji su izazovi. Bilo da se radi o tehnički zahtjevnim receptima (ne brinite vege burgeri nisu takvi) ili o pukoj snalažljivosti, izazovi potiču moju kreativnost i kuhinjski adrenalin.
Dani mi traju beskrajno dugo kad je vrijeme lijepo. Započnu negdje oko 6 – 7, a završe u sitnim noćnim satima. Ispunjeni su jurnjavom, sastancima, obvezama i na kraju igrom u omiljenom parku pored nasipa.
*Današnji post je poduži i nema puno veze s receptom. Da vam razbijem monotoniju strateški sam rasporedila fotke.
Obožavam šparoge i jedino što mi kod njih smeta je njihova prekratka sezona. Nažalost sezona im je već pomalo na izmaku, ali ove godine sam odlučila maksimalno uživati u njoj tako su se šparoge našle na i danas na našem stolu.
Perzefonafona je bila mlada djevojka koja je dane provodila u bezbrižnoj igri i plesu s nimfama na nisejskim livadama.
Vrtne šparoge u bešamelu jednostavno su jelo.
Iako su divlje šparoge moje najveća ljubav ponekad se počastimo i vrtim šparogama.
