i što s njom?
Vruće mi je i ne mogu se natjerati napisati novi post, a ne mogu se niti natjerati nešto konkretno skuhati. Jedino što mi preostaje je raditi salate. U svim mogućim kombinacijama.
Dobro, ne žalim se, neće mi naškoditi malo tretmana sirovom zelenom hranom, ali ipak bi voljela da je nekih 10 – 15 stupnjeva manje.
Ili Peach Melba kako se ovaj desert izvorno naziva.
Riječ je o jednom iznimno poznatom desertu koji spada u skupinu onih kojima se zna točna godina nastanka i autor.
Ovaj post već neko vrijeme strpljivo čeka da ugleda svijetlo dana, ali ja jednostavno nisam znala kada i kako bi ga objavila.
Kad su brzinski ručkovi u pitanju nekako instinktivno pomišljam na piletinu. Iako se moja jača polovica s tim instinktom ne slaže baš uvijek i gunđa o nekoj svinjetina, piletina ipak često odnese pobjedu.
Rekoh vam prošli put kako me ponekad misao o desertima progoni u kasne noćne sate.
Taj put sam vam prešutjela da me kojekakve desertne ideje progone i u poslijepodnevnim, a nerijetko i u jutarnjim satima.
Iako sam rekla da jagode najviše volim sirove i same bez ikakvih dodataka, ove godine kao da sam odlučila pogaziti sve predrasude koje imam o termički obrađenima.
Brownie je za mene ultimativni čokoladni kolač. No to ne smije biti bilo kakav brownie, on mora biti stvarno dobar. Iznutra sočan, izvana lagano hrskav.
Ovaj recept je upravo takav.
Ako vam se čini da doživljavate déjà vu u potpunom ste pravu.
Ovo nije novi recept, ovo je onaj stari recept za artičoke s bobom i graškom.
Ponekad se zaljubim u recept na prvi pogled.
Baš kao što se nekima dogodi kemija s ljudima tako se meni dogodi kemija s receptom.
Pašticada mi je jedno od omiljenih jela. Mogla bih čak reći da mi je to najomiljenije jelo na svijetu.
