Uporno ignoriram činjenicu da je prosinac, ignoriram i činjenicu da se magla ne diže cijeli dan i da je vrijeme hladno, trulo i sivo. Također, odolijevam lampicama, kuglicama i kolačima. Za sada.
Znam da je pitanje trenutka kad ću morati zasukati rukave i napeći kekse, objesiti kuglice i upaliti lampice, ali ja sam još uvijek u nekom proljetnom raspoloženju.
Donosim vam jedan brzopotezni recept večeras.
Iako je kasna ura za ovakvu spizu, ništa vas ne sprječava da već sutra ovako nešto pokušate kod kuće.
Moja mala asistentica i ja često kuhamo ječam. Zapravo ja kuham, a ona izvlači lonce i posude iz donjih kuhinjskih polica.
Rekla sam vam u prošlom postu kako sam pripremila još nešto fino (uz one krekere) od slanutkovog brašna.
E pa to ‘nešto fino’ upravo gledate pred sobom.
Često mi se dogodi da jela koja napravim totalno na brzinu i bez nekog plana budu baš najukusnija.
Tako je bilo i jučer kada sam baš na brzinu napravila ovaj hummus, smo za sebe i svoj gušt.
Pozdrav svima!
Evo i mene s novim postom nakon skoro dva mjeseca.
Bogme, bilo je to dugih i napornih dva mjeseca za mene.
Događa mi se u posljednje vrijeme da se nađem potpuno zatrpana mrkvom! I ne mislim to u nikakvom prenesenom značenju, niti pokušavam izmisliti neku novu poštapalicu, doslovno se posljednjih dana nalazim okružena k
Dragi moji, prošlo je i previše vremena od mog posljednjeg posta i čini mi se da je krajnje vrijeme da prekinem tu neugodnu šutnju.
Već par tjedana se hrvam s ovim postom i nekako ne mogu pronaći dobar početak.
Upravo smo se vratile s kupanja, a ništa ne iscrpi kao morski zrak i igra u borovoj šumici. Plan je bio nakon kupanja jedinici dati ručak, ali ona je odlučila drugačije i zaspala na putu od plaže do doma.
Kad sam bila mala često su mi prijetili rečenicom: „Vidjet ćeš ti kad narasteš!“
Ta se prijetnja obično odnosila na moje protestiranje da nešto nikad neću napraviti, da nešto nikad neću probati ili zavolje
