Ako vam se čini da doživljavate déjà vu u potpunom ste pravu.
Ovo nije novi recept, ovo je onaj stari recept za artičoke s bobom i graškom. Opet sam ih kuhala neki dan, onda sam ih malo i fotkala i zaigrala se s njima, mislila sam na stari post staviti nove fotke da bi na kraju odlučila kako ova poslastica zaslužuje puno više od onoga što sam o njoj napisala prije dvije godine.
Artičoke definitivno zaslužuju novi post.

Kad su artičoke s bobom i graškom u pitanju imam osjećaj da jedem nešto rudimentarno, nešto što me direktno vraća na početak moje gastronomske avanture. Artičoke spremljene na ovaj način su ‘ja’ u malom tanjuru. I za čas me vrate u osamdesetineku, u bakinu kuhinju. Vidim se kako sjedim za stolom, predimenzioniranim za tu prostoriju, moga dida djelo, i lagano prebirem po listovima artičoke. Zasukanih rukava, baka, dida i ja, u tišini cuclamo listove, čuje se samo povremeni uzdah odobravanja. To je ona tišina koja nije neugodna, to je tišina čistog užitka u jelu. Malo je jela koja se jedu tako predano i koja ne pitaju za dodatni komentar. Možda škampi na buzaru i nezaobilazna pašticada?!

Dala sam neki dan i svojoj bebi par listova artičoke, nek se uči od malena kak se one jede. Iako bi neki mogli reći da je kranje snobovski hraniti petnaestomjesečnu šmrkavicu aričokama, za mene će one zauvijek ostati narodno, domaće, sirotinjsko jelo.
Artičoka je nekoć bilo u gotovo svakom dalmatinskom vrtu ili dvoru. Krasile su dvorišta poput najljepšeg cvijeća (što one i jesu) te su bile dostupne svima.
Boba i biža je bilo svuda. Nekako mi je u magli slika da je boba bilo i u bakinom vrtu. Nisam baš sigurna, ali sasvim mi je bistra slika čišćenja boba ispred naše splitske kuće.

Danas je situacija poprilično drugačija i ovo jelo je sve samo ne težačko. Svaki ovaj cvijetak sam platila 8 kn i to uz teške pregovore i na „lipe oči“, kila boba je oko 40 kn, a i grašak ga prati u stopu. I tako je ovo jelo, nekoć tako obično, postalo delicija kojom se častimo jednom – dvaput godišnje.
Bez obzira na to, artičoke spremljene na ovaj način su proljeće u tanjuru i stvarno bi bila šteta ne iskoristiti ih dok ih još ima. 🙂
SASTOJCI
6 artičoka (3 ako koristite one velike uvozne)
200 g graška
200 g boba
3 – 4 režnja češnjaka
1 vezica peršina
2 velike žlice krušnih mrvica
sol
papar
maslinovo ulje
POSTUPAK
- Artičokima odrežite stabljiku i vanjske jako tvrde listove.
- Kuhinjskim škarama im malo odrežite bodljikave vrhove.
- Potopite ih u hladnoj vodi dok pripremate ostale namirnice.
- Češnjak i peršin sitno nasjeckajte pa ih izmiješajte s krušnim mrvicama.
- Bob i grašak očistite, operite pa ga rasporedite po većoj posudu u kojoj će se kuhati. Par žlica graška sačuvajte.
- Uzimajte jednu po jednu atritčoku pa je nadjenite pripremljenom smjesom od češnjaka i peršina. Ovo radite tako da prstima nagurate po malo smjese među listove.
- Složite artičoke na bob i grašak, pa posipajte ostatak graška po njima.
- Svaku artičoku pokapajte maslinovim uljem, posolite i popaprite po ukusu. Dodajte vode toliko da pokrije svo povrće i kuhajte na laganoj vatri dok ne omekša.
- Prije posluživanja ih možete posipati parmigianom reggianom ili granom padano, ja to obožavam.
- Artičoke se jedu tako da se prstima odvaja jedan po jedan list s kojeg se zubima cucla meso. Kad dođete do središnjeg dijela pojedete mekanu srčiku.



5 Comments
Evo upravo se krčkaju, cila kuča ijako je na Zagrebačkom tlu miriše na more, na dalmaciju…
Jučer janjetina i biži, danas artičoke… Moj naklon 😉
Meni su isto artičoke jedno od omiljenih jela. Jako je autentično.
Cijena mi je tragična, i pokazuje koliko toga ne valja danas u našem društvu. Samo prije par godina sam znala cvijet platit 3-5 kn, a po zalazu sezone i po 1,5 kn. Neki dan sam iskesala 10 za komad, a cijenu boba neću ni spominjat. Na kraju me izašlo toliko da smo za tu cijenu mogli pojest komad dobre ribe. Vajda je problem u tome što ljudi malo sade…, rijetko danas gdje vidim artičoke u vrtu. Ja radim po istom receptu, samo u smjesu prezle i češnjaka dodam maslinovo ulje prije punjenja.
kakav prekrasan starisnski štih si dala s ovim fotkama..pogođeno za 5! jedva čekam sutra da ih opet skuham 😀
[…] Naravno, prije nego bi se uopće upustili u avanturu kuhanja i jedenja trebalo je bob očistiti. Čišćenje je ono što mi najčešće povuče u te osamdesete, posebno kad lakomisleno usred zime istresem vrećicu smrznutog boba u kipuću vodu. Ali i čišćenje boba, iako će ga mnogi opisati kao mukotrpno dosadan posao, ima svojih čari. Posebno ako pustite maštu da luduje pa svakog bobića nazovete nekim imenom, a njihovu mahunu kućicom. Dakako, nije zorega pritom imati sedam ili osam godina. Tako me i danas čišćenje boba na neki čudnovat način veseli. Kad ga ugledam prvi put u sezoni na štandovima kod mojih trešnjevačkih Dalmatinki mašta opet podivlja. Samo sad mu više ne dajem imena nego smišljam sve moguće načine na koje ću ga skuhati. Ipak, svi ti drugi načini, dolaze na red tek kad se ritualno pojede bob s artičokima… Ali to je jedna posebna priča. […]