Sva moja sjećanja vezana su uz hranu.
Dobro ne baš sva, ali uvijek kad razmišljam o onim malim svakodnevnim trenucima u misli prizovem mirise iz kuhinje. I još danas ne mogu reproducirati miris bakine šnicle na naglo, a i tu aromu i mekoću ne postižem koliko god se trudila.
Ili je zbilja u djetinjstvu sve nekako bilo ljepše ili je baka imala bolje mesare od mene.
Ako vam se čini da doživljavate déjà vu u potpunom ste pravu.
Ovo nije novi recept, ovo je onaj stari recept za artičoke s bobom i graškom.
Vruće mi je i točka.
Danas sam planirala napraviti neki kolač za klince ali mi je bilo toliko vruće da na kraju nisam ništa kuhala.
Artičoke su mediteranska biljka kultivirana još u prapovijesti, a veliku slavu doživjele su kroz gastronomiju antičkog svijeta. Stari Grci i Rimljani jako su ih cijenili i rado jeli, a ta se tradicija zadržala u Italiji kroz cijeli srednji vijek. U 16. stoljeću, Katarina Medici donosi artičoke u Francusku od kud se njihov uzgoj i priprema širi po cijelom svijetu.
Sjećam se da nisam pretjerano ljubila bob kad sam bila mala. Kod nas se najčešće spremao lešo ili s bižima i artičokama.
