Ili cimetice, kako im ja tepam. 🙂
Nisam neki ljubitelj suhinjavih kruhastih peciva. Obično su mi dosadna i nedovoljno konkretna da bi ih stavila u kategoriju deserta, a opet previše slatka da bi bila u bilo kojoj drugoj kategoriji.
Zapravo sirnica (pinca ili pogača) je jedina tako suha stvar koju jedem s guštom.
…a na njemu pisanice, hren i hrskavo i aromatično pečena šunka.
Iako je kasno za dijeljenje blagdanskih recepata, barem što se ovog Uskrsa tiče, ova šunka tako je slasna da je moram podijeliti s vama.
Pokušavam se vratiti u staru rutinu, onu rutinu jutarnje masaže u tramvaju i jurcanja od stanice do stanice kako ne bi zakasnila na posao.
Kako bih pokušala razoružati sve skeptike koji sad frkću nosom na ovu kombinaciju, reći ću vam da je ovo jedno iznimno ukusno jelo.
…kakvu još niste doma napravili!
Ponekad se pitam postoji li jednostavnija stvar na svijetu?
Pizzu gotovo svi vole, gotovo je na svakom koraku, u svakom kutku svijeta, pizza je svuda oko nas.
Kakav grozan i tmuran dan, a već smo se poveselili da je stiglo proljeće!
Toliko smo se poveselili da smo sinoć oko osam još uvijek šetali Trgom u proljetnim jaknicama.
Nekako mi se čini da je krumpir postao ponešto zanemaren u zadnje vrijeme.
Svako tko je iti malo prehrambeno osviješten reći će vam da radije birate nešto drugo kad su prilozi u pitanju.
Jednostavne stvari nisu baš uvijek i najbolje stvari, ali vrlo često jednostavnost je upravo ono što nam treba.
…ili po našem šenon i što sam radila s njim. 🙂
Ako slučajno ne znate, romanesco je rođak naše stare dobe cvjetače, a njegova pojava se prvi put bilježi još u 16. stoljeću u Italiji.
