Sir volim u svakom obliku, a kolači sa sirom drže posebno mjesto u mom srcu. Volim ih od kad pamtim prve zalogaje kiselkastog sira prožetog sa slatkim notama prhkog tijesta ili vučenih kora posipanih s malo šećera u prahu.
U zadnje vrijeme sam podosta odmakla od tih tradicionalnih kombinacija i gotovo se u potpunosti prepustila kojekakvim inačicama američkog cheesecakea.
Evo reći ću iskreno, ja apsolutno ništa ne stižem.
*Današnji post je poduži i nema puno veze s receptom. Da vam razbijem monotoniju strateški sam rasporedila fotke.
Kakav bezvezan dan, pomislila sam dok sam ispraćala dragoga u noćnu smjenu. On je pogledao u moj iGoogle na kojem se, između svih ostalih kerefeka, nalazi i ogroman kalendar te ustvrdio da je 17. 11., a nama su prozori širom rastvoreni. Kako je izgovorio taj datum upala u flash back. Onako filmski, ko da propadam kroz crvotočinu i vračam se deset godina unatrag. 17. 11.
Nastavlja se naše mjesečno druženje s kuhanjem na zadanu temu. Ovaj nam je mjesec domaćica nlo, a ona je odabrala pinjole za glavnu namirnicu.
