Kad se život malo zakomplicira ja se vraćam svojoj najdražoj terapiji – kuhanju. Ovaj tjedan je bio jedan od intenzivnijih, dragi je u bolnici, a malena je zakurila… I što onda ja radim, umjesto da sistematično odrađujem sve poslove koji me čekaju ja jednostavno odem u kuhinju i počnem kuhati kao da sutra ne postoji.
Ajvar je jedna od onih stvari koja ima kultni status u mojoj obitelji. Svi ga volimo, čak i zvjerka, a znate da je ona posebno izbirljiva. 😀
Toliko ga volimo da sam ga par puta radila i u kućnoj režiji.
Obožavam raditi domaću paštu.
Znam da sam vam to rekla već bezbroj puta i da je potpuno izlizano stalno vrtiti u krug jedne te iste izjave, ali zbilja me ništa ne opušta kao mala kućna manufaktura tjestenine.
…ili po našem šenon i što sam radila s njim. 🙂
Ako slučajno ne znate, romanesco je rođak naše stare dobe cvjetače, a njegova pojava se prvi put bilježi još u 16. stoljeću u Italiji.
Iako preferiram stvari nazivati njihovim hrvatskim imenima, u slučaju šenona sama sebi uskačem u usta i biram talijansku inačicu.
Uvjeravali su me mnogi da život s djetetom postaje ispunjeniji i kvalitetniji na svim razinama.
O, kako sam te mnoge htjela poslati k vragu prva tri mjeseca nakon rođenja moje žabice.
Hej narode! Jeste li živi i što ima s vama?
Mi smo žive i zdrave, a svaki dan nam donosi nova uzbuđenja pa o blogu ni razmišljam.
*Današnji post je poduži i nema puno veze s receptom. Da vam razbijem monotoniju strateški sam rasporedila fotke. Ako vam se i dalje ne da čitati samo skrolajte niže na recept, ali voljela bi kad biste pročitali ovaj post i uključili se u raspravu. Baš me zanima mišljenje naše blogerske zajednice kao i onih koji se inače ne javljaju, a vole kuhati.
Kada mogu birati što bi jela za ručak ja uvijek odabirem tjesteninu. Moja jača polovica se obično buni kad čuje moj izbor i cvili da bi on jeo neko mesoooo.
Uvijek mi je teško vratiti se blogu i pisanju nakon dužih stanki.
Pitam se što danas znači biti žena. Ne žena u biološkom smislu jer to je bar jasno, pitam se što znači biti žena u sociološkom smislu. Gdje smo stigli po pitanju rodnih prava i jesmo li diskriminirane samo zbog toga što nemamo visuljak? Osjećate li se vi diskriminirano?
Do prije samo par dana bi kategorično odbijala mogućnost bilo kakve rodne diskriminacije.
