Odlučila sam danas podijeliti s vama recept za jednu od mojih omiljenih torti. Zapravo, to sam odlučila još prošli tjedan, a onda mi je palo na pamet da bi mogla i snimiti video. Naravno, kad je snimanje video uradaka u pitanju još sam totalni amater pa onda cijeli proces traje puno duže nego inače. I tako se sve oko ovog recepta razvuklo na tjedan dana.
Evo je, dozvala sam je! Stigla je u punom kišnom sjaju – jesen!
Mogu vam reći da što više o njoj razmišljam sve je više volim.
Jesen je stigla, učinila je to brzo i šarmantno, nije nas ove godine zamarala dugim vrućim razdobljima, sunčanim danima i toplim večerima.
Za neka jela ne znam što bi vam napisala. Ukusna su ta jela, mi ih ponovimo i po nekoliko puta ali naprosto mi ne dolazi inspiracija kad ih želim staviti na blog. S druge strane mrzim gomilati neobjavljene recepte po draftu jer kako vrijeme prolazi ja imam sve manje nadahnuća uopće se vraćati na njih.
U našem malom kućanstvu postoji prešutan dogovor da onaj koji kuha ne pere suđe. Posljednjih desetak dana samo ja perem suđe. Jasno vam je koliko onda kuham.
Čitam danas u novinama da s pomicanjem sata na zimsko računanje (što nas ubrzo očekuje) nastupaju i sezonski poremećaji raspoloženja (to se tako službeno zove).
Za vrućih dalmatinska ljeta ruča se tek kad popusti zvizdan. Baci se koja srdela na gradele, slatko se jede rukama dok se ulje cijedi do lakta, ispija se i koja čašica vina te se željno očekuje bava ne bi li malo rashladila. U vrtu se nabere rige, iskriža se pomidora, začini se s malo soli i maslinovog ulja i eto pravog užitka.
Ne čini li vam se da cijeli život provedemo u iščekivanju?
Kad smo jako mali jedva čekamo da malo porastemo pa da nam svi ne govore kako smo mali.
Nastavlja se naše mjesečno druženje s kuhanjem na zadanu temu. Ovaj nam je mjesec domaćica nlo, a ona je odabrala pinjole za glavnu namirnicu.
