Kako bih pokušala razoružati sve skeptike koji sad frkću nosom na ovu kombinaciju, reći ću vam da je ovo jedno iznimno ukusno jelo.
Obožavam ovako pripremljen grah, a da stvar bude još bolja okusi nisu toliko drugačiji, kako se na prvi pogled može činiti, od našeg uobičajenog i ljubljenog grah variva.

Ovaj grah sam otkrila davno, na početku moje blogerske avanture.
Kako sam već u nekoliko navrata pisala, naša je blog zajednica tada bila jako mala i bez problema sam mogla pratiti sve što se u njoj događa. Među blogerima je bilo i naših cura koje žive po cijelom bijelom svijetu, cura koje su mi kroz svoja iskustva i kuhinje približile neka egzotična jela i tehnike. Ako mene pitate, upravo ta raznolikost i veselje otkrivanja novih stvari je ono što čini pisanje bloga takvim užitkom.

U toj skupini blogera se nalazila i Maninas, naša cura u Engleskoj. Osim naše dobre dalmatinske spize, Maninas je prava maherica i za indijske specijalitete, a zahvaljujući njenom blogu otkrila sam i djelić nekih meni potpuno nepoznatih kuhinja – poput nigerijske.

Kad je tih davnih dana Maninas objavila ovaj recept odmah sam ga isprobala i oduševila se. Nakon toga sam ga i ponovila još koji put, a onda sam nekako zaboravila na ovo jelo. Ne znam zašto je tako, jer upravo je ovo jelo zaslužno za moju ljubavnu aferu s kuminom.
Neki dan sam se sjetila da ga nisam kuhala 100 godina i spomenula dragome da bi baš to mogli ručati, on naravno nije imao pojma o kakvom ja to grahu pričam. E pa kad je tako, najbolje da ga ja ponovno skuham i podsjetim ga. 🙂

Osim što je jako ukusno, ovo je jelo je poprilično ekonomično. Ne treba vam ništa fensi ni skupo da bi ga skuhali. Možete ga kuhati od graha iz konzerve, a možete ga napraviti i od suhog graha. Ista je stvar i s pelatima, možete koristiti konzervu ili pričekati ljeto pa koristiti svježe. Ja uvijek kuham ovo jelo s grahom iz konzerve jer mi je tako jednostavno komotnije. 😀

Ovaj recept je originalno preuzet iz knjige World Vegetarian autorice Madhur Jaffrey koja mi je već dugo pri samom vrhu na popisu želja, a nikako da je kupim.
Valjda na tu kupovinu utječe i činjenica da mi jača polovica zazire od svega što počinje s ‘vege’.
Ipak, na ovaj vege grah se nije ni najmanje bunio.

Inače u ovom grahu samo jedan, jedini sastojak sugerira da se radi o jelu koje nije iz našeg podneblja, a to je maslac od kikirikija. U afričkim kuhinjama se ovaj maslac jako često koristi kao dodatak slanim jelima, posebno onim bezmesnim. Pretpostavljam da je on način da se podeblja povrtni obrok u kalorijskom smislu.

Osim što dodaje malo na kalorijama, u ovom jelu, kikiriki maslac utječe i na teksturu koja je iznimno baršunasta.

Kikiriki maslac nije baš stvar koju viđam u svakoj kvartovskoj trgovini, a tamo gdje ga pronađem obično mi se učini preskup ili sumnjive kvalitete, zbog toga sam odlučila  preskočiti kupovanje maslaca te ga napraviti sama.

Nema lakše stvari na svijetu od pravljenja maslaca od orašastih plodova. Sve što vam treba je jaki mikser ili blender te malo strpljenja. Stavite orašide po izboru u taj mikser i miksajte dok ne dobijete maslac. Tokom miksanja ćete trebati raditi pauze i kikiriki (ili s čim već radite) malo promiješati. Naime, kako miksate tako će kikiriki otpuštati svoju masnoću i lijepiti se za stjenke.
Ipak, ako sumnjate u kvalitetu svog miksera ne upuštajte se u ovaj postupak. Ja sam prošlo ljeto skurila jedan koji sam precijenila. 😀

U procesu izrade ovog maslaca možete svašta dodati, malo ulja (ovo bi čak i savjetovala za one koji misle da im mikser nije dovoljno jak), meda, šećera, soli… Možete koristiti i prženi i onaj u ljusci (nakon što ga očistite, naravno). Ipak čini mi se da se prženi brže i lakše samelje.

I prije nego pređem na recept moram dodati još i jednu mudru koja bi spadala u rubriku ‘za one koji žele znati više’. 😀

Jeste li znali da je kikiriki zapravo mahunarka?

Da kikiriki je mahunarka, a često se tretira kao orašasti plod (u Engleskom jeziku čak  nosi ‘nut’ u imenu) upravo zbog velike količine masnoće koja ga čini sličnim orašidima.