*Današnji post je poduži i nema puno veze s receptom. Da vam razbijem monotoniju strateški sam rasporedila fotke. Ako vam se i dalje ne da čitati samo skrolajte niže na recept, ali voljela bi kad biste pročitali ovaj post i uključili se u raspravu. Baš me zanima mišljenje naše blogerske zajednice kao i onih koji se inače ne javljaju, a vole kuhati.
Čičoka, čičoka, čičoka… Kako smiješna riječ, pa rekla bi čak i ružna.
Ja sam vam baš onako iskonska kavopija. Nema dana da ne popijem najmanje dvije šalice kave, a uopće ni ne razmišljam o izlasku iz kuće prije svoje jutarnje doze crnog napitka.
Nakon tri godine premišljanja i potajnog škicanja i ja sam postala dio velike zajednice Daring Bakersa.
Obožavam šparoge i jedino što mi kod njih smeta je njihova prekratka sezona.
Kad sam bila mala moje omiljeno voće bile su jagode. Tada sam brojala sive zimske dane u iščekivanju prvih crvenih plodova u bakinom vrtu.
Prošli vikend je bilo prekrasno vrijeme koje je trebalo iskoristiti na najbolji mogući način. Taj najbolji mogući način uključuje i malo fizičkih aktivnosti i malo pentranja po obroncima Medvednice.
Nije neka tajna da volim slatko, ipak kad je kuhanje u pitanju više volim smišljati konkretna slana jela.
Ponekad se pitam kako smo samo živjeli bez Interneta? Ne znam za vas ali ja više nigdje ne tražim informacije osim na Internetu i to od najbanalnijih stvari do onih totalno stručnih.
Gotovo mi je nevjerojatno da tako mirno i opušteno sjedim u svojoj dnevnoj sobi.
