Peciva bundevice pravi su jesenski recept. Doduše, čini se da nas je ove godine jesen odlučila zaobići, ali to ne znači da nećemo iskoristiti sve njene divne plodove. Iako volim sve što jesen nosi, od jabuka i krušaka pa sve do mirisa pečenih kestena, bundeve su prava zvijezda mog jesenskog kuhanja. Svestrane su i mogu se upotrijebiti na bezbroj slatkih i slanih načina.
Babka s pestom od lišća mrkve nastala je kao moj pokušaj smanjivanja bacanje hrane. Posljednjih nekoliko dana dosta intenzivno razmišljam i pišem o tome.
Novogodišnje jutro već nekako tradicionalno volim započeti pripremom kruha. Više je to ritual nego stvarna potreba, ali čini mi se da ima nečeg vrlo simboličnog u tome.
Uživam u pripremi kruha, ona za mene ima gotovo terapeutski učinak. Oduvijek tako razmišljam o dizanom tijestu, gledam na njega s određenom dozom strahopoštovanja, ali i velike ljubavi. Iako je priprema kruha tehnički i precizan (ponekad i fizički naporan) posao, čini mi se da u tom procesu nikad ne smije izostati ljubavi.
Sretna vam nova godina ljudi! Nadam se da će vam ova 2019. donijeti sve ono što si priželjkujete te da ćete biti okruženi ljudima koje volite, sretni i veseli.
Danas sam neplanirano ostala doma u ležećem položaju. Stisnula me neka viroza i ne mogu se pomaknuti. No, ako sam osuđena na kauč i papirnate maramice to ne znači da ne mogu biti i korisna.
Ne znam zbog čega, ali oduvijek sam bila fascinirana dizanim tijestom. Jednostavno me oduvijek oduševljavala izrada kruha i peciva, gotovo kao da je riječ o nekoj čaroliji ili barem alkemiji.
Iako me dizano tijesto oduvijek privlačilo, nisam ga uvijek razumjela, a bogme ga nisam znala ni zamijesiti kako treba.
Vikendi su jedino vrijeme kada stignem fotografirati i raditi za blog, posebno kada su dani ovako kratki i tmurni, a ja ionako dolazim doma po mrklom mraku.
Nešto je čarobno u domaćem kruhu i čini mi se da s njim sve u kuhinji počinje i završava. On je osnovna namirnica bez koje nam je svakodnevni život nezamisliv.
Jednu stvar zbilja ne volim kod zime, a to nije hladnoća, ni snijeg, ni bljuzga. Ono što meni smeta najviše od svega je nedostatak sezonskog, mirisnog i ukusnog voća. Već do kraja siječnja se prezasitimo jabukama, narančama i bananama, ali kako nema drugog izbora i dalje ih kupujemo.
