Babka s pestom od lišća mrkve nastala je kao moj pokušaj smanjivanja bacanje hrane. Posljednjih nekoliko dana dosta intenzivno razmišljam i pišem o tome. Važna je to tema o kojoj samo povremeno aktivno pišemo i razgovaramo, a istina je da nam se svima dogodi da bacimo stvari koje ne bi trebali.
Novogodišnje jutro već nekako tradicionalno volim započeti pripremom kruha. Više je to ritual nego stvarna potreba, ali čini mi se da ima nečeg vrlo simboličnog u tome.
Uživam u pripremi kruha, ona za mene ima gotovo terapeutski učinak. Oduvijek tako razmišljam o dizanom tijestu, gledam na njega s određenom dozom strahopoštovanja, ali i velike ljubavi.
Sretna vam nova godina ljudi! Nadam se da će vam ova 2019. donijeti sve ono što si priželjkujete te da ćete biti okruženi ljudima koje volite, sretni i veseli.
Kao pozdrav i novogodišnju čestitku donosim vam kruh. Skroman i rustikalan, ali ako mene pitate potpuno veličanstven – kruh s medom i orasima.
Danas sam neplanirano ostala doma u ležećem položaju. Stisnula me neka viroza i ne mogu se pomaknuti. No, ako sam osuđena na kauč i papirnate maramice to ne znači da ne mogu biti i korisna.
Ne znam zbog čega, ali oduvijek sam bila fascinirana dizanim tijestom. Jednostavno me oduvijek oduševljavala izrada kruha i peciva, gotovo kao da je riječ o nekoj čaroliji ili barem alkemiji.
Vikendi su jedino vrijeme kada stignem fotografirati i raditi za blog, posebno kada su dani ovako kratki i tmurni, a ja ionako dolazim doma po mrklom mraku.
Zbog toga moji vikendi ponekad izgledaju potpuno histerično i čini se kao da vodim neku utrku s vremenom u kojoj pokušavam izbalansirati zacrtani plan i sve one druge obaveze. Uglavnom roditeljske.
Nešto je čarobno u domaćem kruhu i čini mi se da s njim sve u kuhinji počinje i završava. On je osnovna namirnica bez koje nam je svakodnevni život nezamisliv.
Jednu stvar zbilja ne volim kod zime, a to nije hladnoća, ni snijeg, ni bljuzga. Ono što meni smeta najviše od svega je nedostatak sezonskog, mirisnog i ukusnog voća.
Sjećate se kako smo se prije nešto manje od godine dana Matejka, Maja, Sanja i ja uključile u projekt održivog života robne kuće IKEA . Zahvaljujući tom projektu i njihovim proizvodima imale smo prilike napravite neke male promjene u svojim domovima te time osigurati velike uštede. Barem je to bila ideja projekta. Mogu vam reći da smo u tome uspjeli.
