Gotovo mi je nevjerojatno da tako mirno i opušteno sjedim u svojoj dnevnoj sobi. Ispijam kavu, a sramežljivo proljetno sunce se probija kroz zavjese, jedino ovaj vjetar, koji ne posustaje, daje naznake da još nije stiglo proljeće. Nevjerojatno je mirno i neshvatljivo mi je da dok ovo pišem na drugom kraju svijeta ljudi hrabro i dostojanstveno spašavaju svoje živote, pokušavaju pokupiti ulomke koji su ostali nakon potresa, tsunamija, radijacije i svih ostalih zala.
Nakon svih potresnih vijesti, slika i reportaža prošlih desetak dana teško je ozbiljno shvatiti samog sebe i svoje svakodnevne brige i nezadovoljstva. Ovakvi događaji imaju snagu postaviti stvari u perspektivu i onda zbilja mogu biti zahvalna na ovom sunčanom danu kada u miru pijem tursku kavu i slušam radio.
Zahvalna sam na životu i miru, zahvalna sam što mogu nedjeljom uživati u jednostavnosti života i razmišljam o onima manje sretnima. Zbilja im želim što brži oporavak od ove katastrofe i povratak života u normalu.
Prošlo je dosta vremena od kad sam pisala, blog je sada ponosni trogodišnjak i nastavlja svoj život kao i do sada. Hvala svima koji su se zabrinuto javili u prošlom postu. Ovih dana ću vas pomalo obići jer vidim da ste dosta toga kuhali i da ima svakakvih zanimljivih novosti kod vas.
Danas vam donosim jedan jednostavan recept. Sigurna sam da vam je svima poznat ovaj kolač i da ste ga i sami radili bezbroj puta. Bez obzira na nedostatak nečeg novog i inovativnog u ovom receptu morala sam ga podijeliti s vama jer je ovo kolač koji je obilježio moje djetinjstvo. Ovo je kolač koji se često pekao kod nas, kolač koji me bezbroj puta spasio od neutažive želje za slatkim i stoga zaslužuje biti objavljen.
Uvijek ga radim po receptu iz Dikine kuharice, moje omiljene kuharice kojoj se uvijek vraćam. Ako još uvijek niste našli svoj omiljeni recept za mramorni kolač možda bi ovaj mogao biti taj.
SASTOJCI250 g maslaca200 g šećera3 jaja10 žlica jogurta3 žlice ulja250 g brašna½ vrećice praška za pecivo2 žlice kakaoaprstohvat soliPOSTUPAK
- Odvojite žumanjke od bjelanjaka. Bjelanjke istucite u čvrst snijeg.
- Maslac sobne temperature i šećer miješajte električnom miješalicom na velikoj brzini da postane kremast.
- Dodajte jogurt i ulje i sve nastavite miksati.
- Dodajte jedan po jedan žumanjak i nakon svakoga dobro sve izmiksajte da se sastojci povežu.
- U drugoj posudi izmiješajte brašno s praškom za pecivo i prstohvatom soli.
- Naizmjence dodavajte brašno i snijeg od bjelanjaka u smjesu od maslaca dok sve ne potrošite.
- Podijelite smjesu na dva jednaka dijela pa u jedan dio umiješajte dvije žlice kakaoa.
- Lim za pečenje (28 x 17 cm) obložite papirom za pečenje pa na njega stavljajte žlicu bijele smjese, žlicu smeđe smjese naizmjence.
- Na kraju možete sve još malo prošarati vilicom kako bi postigli mramorni efekt.
- Pecite kolač u prethodno zagrijanoj pećnici na 180 stupnjeva oko 45 minuta ili dok test čačkalicom na pokaže da je gotovo.
- Ohladite i poslužite u čašu mlijeka ili šalicu čaja.
20 Comments
Prekrasan receptić!Dobrodošla natrag :*
It’s good you are writing again. Nice recipe, I’m sure it’s delicious 🙂
Prekrasno draga Andrea..baš sam se obradovala tvom novom postu. Ovo što se događa u Japanu utječe na svih nas, i zaista mogu reć da sam i ja zahvalna što imam krov nad glavom, što su svi moji bližnji na sigurnom, i što isto tako kao i ti mogu uživati u nedjeljnom suncu, jutarnjoj kavi i svakodnevnim “malim” stvarima na koje zaboravimo koliko nas mogu činiti sretnima. U zadnje vrijeme sam se i ja navukla na neke tako više klasične kolače tako da bih ovaj tvoj recept mogla ubrzo isprobati, a možda i u kalupu za muffins. :)Fotke prelijepe, nježne, baš mi se sviđaju ovako u kombinaciji s polučokoladnim receptom. 🙂
Hej, bas sam juce o tebi razmisljala i pomislih kako bas falis u ovom blogerskom svet 🙂 Da, mislim da niko nije ravnodusan na desavanja u Japanu. Svako jutro kada otvorim novine, prvo pogledam sta se desava tamo , a onda predjem na domace teme. A svakako da sve to ima uticaja i na nas i kada covek vidi kolika je moc prirode shvati koliko je mali i ne vazan.Kolacic jednostavan, a verujem jako ukusan i izledom efektan. Po slikama vidim da si se nakupila energije :), odlicne su!
Iako nisam preveliki ljubitelj ovoga kolača, tvoj izgleda upravo neodoljivo. Jako mi je drago što si nam se vratila, presretna sam zbog toga :)Događaji kao ovi trenutno u Japanu nas podsjete koliko je život vrijedan i krhak. Nažalost, često je potrebna katastrofa (većih ili manjih razmjera) da bismo malo zastali i razmislili o sreći.
Ne mogu nikom opisati koliko suosjećam sa tim narodom. Tužna sam zbog njih. Moja mama je uvijek govorila nema sile do Božije sile a to je to! Jako se bojim zemljotresa, vode, vatre,..Sjećam se kako sam se prepala kada je bio Zemljotres u Stonu, tako je tutnjalo i treslo kod nas u Podaci a tek kako je bilo u Stonu, sada Japanu,…Suosjećam sa svim ljudima koji pate a tako mi je žao i ove jadne Libijce što ni krivi ni dužni sada pate.Prekrasan post, draga Andrea a ja to zovem zbrajanje blagoslova zadovoljstva.Prekrasne fotke i dobro nam došla natrag!
Joj, ovo je kolač mog djetinjstva. I rado ga dan danas jedem. A tako jednostavan za napraviti…P.S. mogu se kupiti Dikine kuharice na kiosku. Kupila sam onu o kolačima 😉
Baš sam se razveselila kada sam vidjela tvoj post i da si opet ovdje sa nama. Tužna je priča i tužni su događaji na drugom kraju svijeta, i mene je sve to dosta pogodilo i nevjerovatno mi je da se nešto takvo dešava. Kolačić izgleda prekrasno, recept je odličan i sigurno divno ide uz kavu ili čaj. Slikice su kao i uvijek za gledati i uživati !
hej…. drago mi je da si tu..a što se tiče japana, ne znam što bi ti rekla. ja puno puta razmišljam općenito o svijetu i što se događa , od gladi, ratova, potresa.. ne znam jel mi sjećanje slabo, ali malo sad kad pogledam što se događa zadnjih par godina, čini mi se da priroda nije prije bila tako ljuta na nas. haiti, australija, japan………. zapravo ni ne znamo koliko smo sretni ljudi, dok se tako nešto ne dogodi..a mramorni kolač me odmah podsjeti na baku, to je ona dok je još mogla raditi kolače uvijek pravila..nisam ga stvarno dugo jela..
Povremeno sam skakutala do tvog bloga da vidim ima li te, a baš mi je danas drago da si tu. Baš mi je drago. Sećam se ovog kolača, mama ga je stalno pravila. Istina, u ovakvim momentima kada ide rat uživo na jednom kraju sveta, na drugom tuga za plakanje, zaista se čovek preispita i promeni svoje prioritete. Stresem se kada se setim devedesetih i naše zajedničke tuge i ne poželim nikome isto.
Andrea, iskreno i od srca mi je drago šta si se predomislila i ostala s nama 🙂 Tvoj blog je tako divan, a slike, recepti i priče izraz su tvoje osobnosti i zaista bi mi bilo žao da to nestane 🙂 Što se tiče recepta, moram ti reći da se u samoj priči u potpunosti nalazim – ovaj kolač je obilježio i moje djetinjstvo, a majka ga ja oduvijek radila po Dikinom receptu. Još imam tu kuharicu, toliko je stara i isprobana da se skoro raspada. Kolač je jednostavan i divan, a fotografije prekrasne!
Andrea,I love this marble cake and pictures are unique!!!Happy,smiling and happy spring, Diana
drago mi je da si ponovo na bloguovaj kolač je obilježio i moje djetinjstvo, bio mi je jedan od dražih i mama ga je obično spremala u kuglof obliku… danas više volim eksperimentirati pa ga rjeđe napravim, ali obzirom da je od nedugo omiljeni kolač moje seke bio je u posljednje vrijeme više puta kod mene, a izgleda da će tako biti još neko vrijeme :)tvoj izgleda baš lijepo, prozračno i nekako ‘nježno’, baš mi se dopada
Gledala sam cesto da li si nam nesto novo pisala i lepo spremala, bas sam se obradovala!Divan kolac u svoj svojoj jednostavnosti!Fotkice odlicne.A sto se tice Japana izuzetno mi je zao, priroda je nemilosrdna (mada ni mi nismo nista bolji). Tragicno je sto su dogdjai u Japanu iskoristeni kao paravan za neke druge…
O kako mi je drago vidjeti novi post kod tebe 🙂 Kolac je divan, bes sam se nedavno sjetila tog kolaca i da, bas sam jedna od onih koja trazi svoj omiljeni recept za ovaj kolac tako da cu ga sigurno isprobati. Sto se tice strahota – na zalost nas takve stvari podsjete da naucimo cijeniti stvari koje inace uzimamo zdravo za gotovo.
Ovo je kolač i mog djetinjstva, jedan od prvih koji sam i sama napravila..A sunce..jedva smo ga dočekali, sad već polako udišem punim plućima i veselim se prvo projeću pa i ljetu..Eh, i super što si natrag, baš baš jako mi je drago..!
Predivan, jednostavan kolač. Da… takve obožavam!
:(( nema mog komentara, ne znam kaj se dogodilo.Uglavnom rekoh da je mramorni jedan od noh slatkiša koji kod mene neopravdano rijetko dolaze na red, a kad konačno napravim, shvatim koliko je zapravo dobar u svojoj jednostavnosti.I kako su ti fotke prekrasno nježne i prozračne i kako je lijepo vidjeti da si se vratila. 🙂
Krasno! Prvo da ti kazem da mi je jako drago opet te vidjeti na blogu :)) A onda, ovaj kolac se i kod nas cesto radio, ali evo ja ga nikad nisam sama pravila, i da znas da cu prvi put to napraviti po ovom receptu jer bas izgleda fino :))Welcome back!
le gateau de mon enfance!