Malo je stvari koje me još uvijek onako istinski uzbuđuju i raduju. Mislim da je to je jedna od glavnih karakteristika starenja, više nas ne raduju male stvari, malo toga nam stvara ono histerično uzbuđenje koje smo kao djeca mogli svakodnevno okusiti.
Nemam neki problem s ovom činjenicom, znam da je to život i priroda i protiv toga ne mogu.
U komentarima na prošli post većina vas je došla do istog zaključka, a taj je da se dunje premalo koriste u našoj kuhinji.
Valjda je već svakoj Dunji i dunji jasno da je jesen stigla, zapravo, ako još kojoj treba zapjevati da jesen stiže ta očito ne obitava u mojoj hemisferi u kojoj su najlonke i kaput već svakodnevni inventar.
Možda se pitate čemu sada dva ovako obična recepta kada apsolutno svi znaju napraviti i palačinke i muffine.
Povremeno me uhvati ludilo zvano zimnica, a ove godine me posebno jako primilo pa sam napravila više zimnice nego ikad u životu.
Odvikla sam se od bloga, pisanja i fotografiranja hrane. Vjerojatno je tome pridonijela i činjenica da na more nisam ponijela rezervnu bateriju za fotić ni punjač.
Kad bi dan imao 48 sati možda bi i stigla napraviti sve što isplaniram, a moji planovi su obično ambiciozni. Posebno su ambiciozni ujutro kada slažem u glavi raspored onoga što moram i želim napraviti.
Evo nešto za sve istinske ljubitelje pive, a evo i mene nakon sto godina u igri Ajme koliko nas je!
(Nadam se da mi ne zamjerata na kašnjenju, ali ovo jelo i ja nikako nismo mogli na zelenu granu pa se p
Nisam se ni okrenula, a već je prošlo mjesec dana od prošlog izazova Daring Bakera i evo vrijeme je za objavu novog recepta.
Svi mi imamo svoje male tajne kad je hrana u pitanju, pa tako i ja. Jedna od mojih najvećih tajni i grijeha su marshmallowi. Jednostavno obožavam te male pjenaste, šarene i mekane bombone.
