Ovo mi je najdraži dio dana, skoro pa gluho doba noći kad veliki i mali već spavaju. Ja si tada napravim šalicu čaja, konačno sama sa svojim mislima, spremam se ispričati vam priču o svojim lopovskim podvizima.
Nisam baš pravi lopov, daleko od toga, ali povremeno me uhvati kleptomanija pa ukradem pokoju ideju iz restorana.
Ja sam vam baš onako iskonska kavopija. Nema dana da ne popijem najmanje dvije šalice kave, a uopće ni ne razmišljam o izlasku iz kuće prije svoje jutarnje doze crnog napitka.
Danas sam baš nadahnuta za pisanje, na koji god blog zavirim nađem pregršt stvari koje bi komentirala i riječi same poteku.
Ovaj mjesec se poklopilo puno nekih mali pehova pa nisam stigla ni pola onoga što sam planirala. Pokvario mi se mikser, pa se dragi razbolio i tako… Svašta nešto što me odvlačilo iz mog kuhinjskog kraljevstva.
Zato valjda i kažu da kad ljudi kuju planove, bogovi se smiju. 🙂
Ipak ponešto sam zanimljivo i kuhala ovaj mjesec samo ne stižem o tome pisati.
Malo je reći da volim tikvice.
I službeno je stiglo proljeće, ako niste znali većina drevnih naroda je smatrala upravo proljeće početkom nove godine, što je i shvatljivo jer upravo se u proljeće priroda budi i nastaje novi život.
Bulgur je relativno nova stvar u mojoj kuhinji. Kako sam ovisnik o ugljikohidratima i prije nego sam ga probala znala sam da će mi se svidjeti. Moj dragi je druga priča, on je ovisnik o proteinima, on preferira meso. Trebalo je malo eksperimentirati s bulgurom da se zadovolje oba ukusa, a pošto odlično funkcionira kao prilog mesu imala sam dobitnu kombinaciju.
