Počet ću vjerovati da mi netko šalje gastronomske kozmičke poruke i navodi me na gurmanski blud. U posljednjih par tjedana nije bilo mjesta na koje bi sjela u miru popiti kavu, a da netko pored mene nije izvadio torbu/vreću/kutiju punu vrganja. Progonili su me sa svih strana i sve je upućivalo na činjenicu da ćemo ih ove jeseni jesti češće nego ikad prije.
Što dobijete kad spojite kraljicu gljiva i kralja mesa?
Nešto savršeno, naravno!
Kako to obično biva s iznimnim namirnicama, poput vrganja i bifteka, tu ne treba previše petljati, ne treba im dodavati čudes
Uvjeravali su me mnogi da život s djetetom postaje ispunjeniji i kvalitetniji na svim razinama.
O, kako sam te mnoge htjela poslati k vragu prva tri mjeseca nakon rođenja moje žabice.
Evo reći ću iskreno, ja apsolutno ništa ne stižem.
Jeste li znali da je stracciatella zapravo juha?
Da, juha s nekom vrstom noklica od jaja i parmezana.
Iskreno ja nisam imala pojma, danas mi je to otkrio striček Google.
Kako se ovo ljeto ne bi pretvorilo u niz kukanja na vrućinu i komarce odlučila sam se primiti posla i ispeći neki kolač. Pošto je ista opasnost prijetila i ovom blogu morala sam se primiti i fotoaparata.
Dalmacija je ispod peke!
Toliko je vruće da mi se uopće ne da razmišljati o broju dana bez kiše kojim se razmeću lokalni mediji.
Hej narode! Jeste li živi i što ima s vama?
Mi smo žive i zdrave, a svaki dan nam donosi nova uzbuđenja pa o blogu ni razmišljam.
Zbilja me nitko i ništa nije moglo pripremiti na šok i zahtjevnost ove nove uloge u kojoj sam se našla. Naša mala ribica je stigla 15. veljače i od tada mi se život preokrenuo naglavačke.
Volim boje, zbilja ih volim, iako bi samo letimičan pogled na moju garderobu mogao sugerirati upravo suprotno jer tamo nema ni b od boje. Tamo vlada tama crne, crne, još malo crne.
