Prišuljao se prosinac i donio sa sobom blagdansko veselje i šarenilo. Upalile su se lampice na gradskim trgovima i svi su postali nekako razdragani i vedri. Kao da je sve lakše uz miris kuhanog vina i plastične kuglice za bor, još da je vrijeme malo hladnije vladala bi prava zimska idila.
Već se naveliko sprema i onaj slatki dio blagdana pa svi razmišljamo što ćemo peći i mijesiti.
Kruh naš (ne)svagdašnji.
Nije tajna da obožavam raditi kruh i igrati se dizanim tijestima. Fascinira me cijeli proces dizanja tijesta i kvasca kao i prekrasan miris friško pečenog kruha.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Postalo mi je sve teže i teže smišljati što skuhati svaki dan. Čini mi se da je nestalo one čarolije s početka moje kulinarske avanture i da je kuhanje postalo rutina.
Jesen je stigla, učinila je to brzo i šarmantno, nije nas ove godine zamarala dugim vrućim razdobljima, sunčanim danima i toplim večerima.
Prije nekog vremena dobila sam od Philipsa ponudu za testiranje i korištenje njihovog sokovnika Quickclean.
Ljeto nam se ukazalo u svom punom sjaju.
Za one poput mene koji ni malo ne ljube ljetne gadosti, vrućinu, znoj i smrad, ovo nisu dobre vijesti. Dapače, za mene je s ovim vrućinama započelo najgore doba godine.
Danas vam donosim recept za nešto potpuno drugačije. Recept za kruh koji je 100% bez žitarica.
Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
Obožavam raditi domaću paštu.
Znam da sam vam to rekla već bezbroj puta i da je potpuno izlizano stalno vrtiti u krug jedne te iste izjave, ali zbilja me ništa ne opušta kao mala kućna manufaktura tjestenine.
