Danas vam donosim jedan jednostavan recept koji je idealan za ljetno vrijeme kada nam se ne petlja puno po kuhinji, kada od vrućine baš i nemamo apetita i kada nam svakako treba više tekućine. Danas vam pišem o mojoj miso juhi. Ovo nije klasična juha, niti je napravljena po izvornoj recepturi.
Ono što najviše volim u kuhinji su izazovi. Bilo da se radi o tehnički zahtjevnim receptima (ne brinite vege burgeri nisu takvi) ili o pukoj snalažljivosti, izazovi potiču moju kreativnost i kuhinjski adrenalin.
Danas vam predlažem dagnje, a zašto baš njih otkrijte pri kraju ovog teksta. 😉
Ovaj tekst vam pišem u sklopu projekta održivog života kod kuće robne kuće IKEA.
Sutra je Zvjerki – mojoj princezi i ljubimici, 5. rođendan. Kako nas gospodin Murphy nikad ne razočara tako su i ove godine svi moji veliki planovi za taj dan potonuli u vodu.
Nisam mislila da ću ikada na ovom blogu pisati o sarmama. Ne zato što ih ne volim, bože sačuvaj, obožavam ih i barem ih dvaput godišnje kuham, već zato što mi se čini da se o njima nema što reći.
Moram, jednostavno moram s vama podijeliti ovaj recept. Već dugo je na čekanju što nije fer prema njemu jer, ljudi moji, ove palačinke su predivne.
Inspiracija mi obično dolazi noću. Kad dijete zaspi, naravno.
Tada bi ja kuhala, fotografirala, pisala, stvarala… Ali avaj, tada obično fizički nemam ni najmanje snage za navedene aktivnosti.
Pileća krilca nisu komad mesa za koji bi se borila na obiteljskom nedjeljnom ručku.
Niti su previše atraktivna, niti imaju puno mesa. Apsolutno uvijek su mi bila nezanimljiva.
Prošlo je više od mjesec dana od kada smo započeli s projektom održivog života robne kuće IKEA.
Još uvijek se igram s Crock-pot uređajem za sporo kuhanje i mogu vam reći da mi se iz dana u dan sve više sviđa.
