Sojin umak je postao jedna od osnovnih namirnica u mojoj kuhinji. On je vjerojatno prvi egzotični, dalekoistočni sastojak koji sam ikad kupila i isprobala, a upravo zahvaljujući njemu odškrinula sam vrata nepoznatih i dalekih kuhinja Kine i Japana. Dakako, kad sam počela kuhati i istraživati hranu, na našem tržištu nije bilo velikog izbora egzotičnih namirnica.
Danas vam predlažem dagnje, a zašto baš njih otkrijte pri kraju ovog teksta. 😉
Ovaj tekst vam pišem u sklopu projekta održivog života kod kuće robne kuće IKEA.
Inspiracija mi obično dolazi noću. Kad dijete zaspi, naravno.
Tada bi ja kuhala, fotografirala, pisala, stvarala… Ali avaj, tada obično fizički nemam ni najmanje snage za navedene aktivnosti.
Još malo testiram novi Multicooker od Philipsa. Već sam vam o njemu pisala i rekla vam sve njegove prednosti i načine na koje zbilja štedi vrijeme.
Za ovo testiranje sam htjela pokušati raditi nešto drugačije u njemu, nešto pomalo egzotično. Čisto da demonstriram sebi i vama kako se u njemu zbilja može skuhati sve.
Kuhala sam riblji curry.
Danas se kao jede riba, jel?
He, he, ja sam upravo ručala lijepi komad svinjetine s grila, al ne obazirite se na mene, ja ionako nikad nisam pretjerano držala do tradicije.
Prošli vikend je bilo prekrasno vrijeme koje je trebalo iskoristiti na najbolji mogući način. Taj najbolji mogući način uključuje i malo fizičkih aktivnosti i malo pentranja po obroncima Medvednice.
Danas sam baš nadahnuta za pisanje, na koji god blog zavirim nađem pregršt stvari koje bi komentirala i riječi same poteku. Zapravo bi bilo bolje reći da sam baš raspoložena za komentiranje jer nemam ništa pametno za ubacit u ovaj post.
Znam, znam zvuči pretenciozno ali zapravo se radi o vrlo banalnom receptu. Riječ je o ribi pečenoj u pergament papiru (papiru za pečenje).
Tijekom radnog tjedna obično nemam previše vremena za smišljanje složenih jela koja se dugo kuhaju. Kod nas je kuhanje podijeljena aktivnost pa kad oboje radimo kuha onaj koji prije stigne.
Počela sam pisati post potpuno druge tematike kad je moju koncentraciju poremetio novi mail s Facebooka. Naime izvjesna osoba me dodala u prijatelje. Pošto mi ime i prezime nisu ništa značili otišla sam pogledati o kome se radi. Ni slika mi nije govorila ništa, zajedničkih prijatelja nemamo… ja tu osobu ne poznajem.
