Danas vam predlažem dagnje, a zašto baš njih otkrijte pri kraju ovog teksta. 😉
Ovaj tekst vam pišem u sklopu projekta održivog života kod kuće robne kuće IKEA. Kao što znate u tom projektu sudjelujem već skoro godinu dana s dragim mi blogerskim kolegicama Majom, Matejkom i Sanjom.

Cure i ja smo u dosadašnjim postovima pisale o malim promjenama kojima smo ostvarili velike uštede kod kuće.
Mnoge stvari smo promijenile u svojim domovima bez da nam je to utjecalo(ili otežalo) na životni stil. Na taj način smo se počele još odgovornije ponašati prema energentima koje trošimo. Zahvaljujući robnoj kući IKEA sve aktivnije razmišljamo o održivosti te smo osvijestile činjenicu da svaki naš odabir utječe na sveukupni život na planeti. U ovom postu odlučila sam pisati upravo o toj važnoj temi, jer održivosti nisu primarni cilj uštede već sačuvati resurse naše planete za buduće generacije.

Vjerujem da ste svjesni da ti resursi nisu neograničeni, a da porast stanovništva naše planete svakim danom vrši sve veći pritisak na njih. Upravo je to ono o čemu moramo razmišljati kada govorimo o održivosti. Svi smo mi povezani i naše svakodnevne odluke, koliko god se činile male i beznačajne, imaju veliki utjecaj na okoliš. Ne pričam ovdje o nekoj metafizičkoj povezanosti svih živih bića, ne, govorim o jednostavnoj činjenici da već odabirom jednostavne stvari, kao što je doručak, utječemo na globalne promjene. Zato birajmo pametno ono što jedemo.

Možda bi ipak trebali jesti malo manje mesa

Znate li da FAO (Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda) smatra upravo masovnu proizvodnju mesa jednim od većih uzročnika proizvodnje stakleničkih plinova. To je pomalo zastrašujuće, no zapravo nas to ne bi trebalo čuditi kada znamo da se potražnja za mesnim proizvodima svakodnevno povećava. Pročitala sam u jednom članku rečenicu koja tako lijepo i slikovito opisuje razmjere globalne proizvodne mesa – kaže autor da mi zapravo ne živimo na planeti Zemlji već na jednoj ogromnoj farmi isprekidanoj gradovima i selima. Rekla bih da nije daleko od istine, treba nahraniti nas 7 milijardi gladnih.

Što možemo učiniti

Ja sam zadnja osoba koja će vam reći da prestanete jesti meso. Znate da sam gurman i da ne vjerujem u isključivanje cijelih skupina namirnica. Ipak, smatram da moramo jesti i birati odgovorno. Možda bi mogli, umjesto da jedemo meso svaki dan i u svakom obroku, uvesti dane bez mesa te uživati u povrtnim obrocima. Možda za početak možemo uvesti bezmesni ponedjeljak (#MeatlessMonday), to je najmanje što možemo učiniti.

Osim bezmesnih dana možemo birati i kupovati lokalno proizvedeno meso, meso od malih uzgajivača, ako ih možemo pronaći, ili kupovati od provjerenih domaćih proizvođača. Mi se u Hrvatskoj još uvijek možemo smatrati sretnima jer naša mesna industrija nije postala poput one u Americi, kod nas još uvijek nema megalomanskih tvornica- farmi, a pametnim izborima možemo doprinijeti još održivijoj proizvodnji mesa.

Slučaj avokado

Ako ste problemima masovne proizvodnje mesa odlučili doskočiti tako da ga naprosto prestane jesti – odlično za vas, no ipak pripazite da ne upadnete u nove zamke. Poput zamke avokada.
Avokado je zdravo, ukusno i vrlo popularno voće. Nemoguće je otvoriti društvene mreže ili trendi blogove, a da ne ugledate avokado pripremljen na tisuću načina. Avokado na tostu, avokado u salati, u namazu, u kolaču… Avokado je kralj instagrama.

I ja ga volim, jedem i pripremam često. Ipak, ova zdrava voćkica ima i svoju mračnu stranu. Zbog velike potražnje na svjetskom tržištu proizvodnja avokada je postala toliko masovna da je počela ugrožavati zalihe vode u Čileu. Osim što njegova proizvodnja utječe na potrošnju vode, u Meksiku se zbog uzgoja avokada masovno (i često ilegalno) uništavaju šume. Veliki dio proizvodnje avokada kontroliraju karteli koji često maltretiraju i iznuđuju male lokalne poljoprivrednike. Utjecaji na okoliš ovakve proizvodnje avokada već su toliko jaki da se u svijetu sada pojavljuje antiavokadovski pokret.

Avokado nažalost nije usamljen slučaj, sličan je problem i s proizvodnjom badema koji također zahtijevaju velike količine vode. Indijski oraščići se pak beru u nehumanim uvjetima na prostoru Indije koja je njihov najveći proizvođač. Popularnost pseudo-žitarice quinoe utječe na lokalno gospodarstvo u Peru i Boliviji, a o soji bolje da ni ne počinjem pisati.

Što možemo učiniti

Iako su avokado, indijski oraščići i quinoa bespredmetno zdrave namirnice možda ih ipak ne bi trebali kupovati bez razmišljanja. Kada kupujemo ovakve namirnice pokušajmo kupiti one s oznakom ‘Fairtrade‘. Okrenimo se voću i povrću koje uspijeva u našim krajevima. Ponovno kupujmo lokalno, jedimo bilje koje raste u našoj okolici, jedimo sezonski. Povremeno se počastimo avokadom i indijskim oraščićima, ali svoju svakodnevno prehranu bazirajmo na održivim namirnicama. Nemoj slijepo pratiti trendove, ni one prehrambene, a ni bilo koje druge.
Sanja je napisala odličan članak o samoniklom bilju i kako ga koristiti. Nama koji živimo u gradovima, radimo nekoliko poslova i rastrgani smo obvezama nije uvijek lako na taj način doći do samoniklih biljki. Ako ih već ne možemo ubrati i uzgojiti sami onda je sljedeći najbolji izbor odlazak na lokalnu tržnicu. Povezivanje s ljudima koji proizvode lokalno hranu te beru samoniklo bilje jednostavan je i vrlo učinkovit potez.

‘Ima još riba u moru’

Pa i ne baš!

Znate li da su crna predviđanja kako ćemo do 2049. izloviti svu ribu iz mora. Riblji stokovi se drastično smanjuju, naš Jadran nije iznimka. Zbog prekomjernog izlovljavana smanjeni su stokovi srdele i inčuna te se prema direktivama EK radi na smanjenu dozvoljenih godišnjih količina izlova istih. Osim naše plave kraljice – srdele, ugrožene su i škampe, kozice, čak i oslić. Globalno gledano plavoperajna tuna jedna je od najugroženijih vrsta, a neki čak smatraju da bi se ona trebala naći na listi ugroženih životinjski vrsta.
Zbog ovakve alarmantne situacije s morskom ribom WWF (World Wildlife Found) donosi smjernice za održiv ribolov, ribogojstvo te kupovinu ribe. I upravo to nas dovodi do današnjeg recepta. 🙂

Zašto dagnje

Dagnje su školjkaš raširen na cijelom Mediteranu pa tako i u Jadranu. Rastu posvuda uz obalu, a njihov uzgoj na drvenim stupovima ili špagama tradicionalna je djelatnost. Nama su dostupne po vrlo povoljnim cijenama tijekom cijele godine, a kažu da ovakav način uzgoja ne šteti okolišu. Osim toga one su i čistači mora, a za njihov uzgoj nisu potrebi nikakvi antibiotici ili pesticidi. One su ukusne i nutritivno vrijedne, a iznimno jednostavne za pripremu.

Dagnje su zbog toga možda najodrživije meso koje možete odabrati.

Ja sam di(je)te s mora i odrasla sam na školjkama. Obično smo ih sami brali pa minut kasnije bacili na roštilj i jeli s nogu. Bilo je to vrijeme pravog održivog života kad smo mogli sami uloviti svoju hranu. Točno onoliko koliko nam treba.

Danas je malo drugačije, danas dagnje uglavnom kupujem, one nisu toliko slatke i friške kao one koje su direktno iz mora išle na žar, ali su i dalje jako ukusne. Najčešće ih samo otvorim na pari uz dodatak peršina i češnjaka, no za današnji recept sam htjela isprobati nešto malo drugačije. Napravila sam ih u kombinaciji sa šafranom, bijelim vinom i dijon senfom. Mogu vam reći da su bile slasne, a cijela priprema nije trajala duže od pola sata. Senior tava od lijevanog željeza pokazala se kao idealna za ovu brzu i jednostavnu pripremu. Kako ona zbilja odlično provodi toplinu školjke su bile za čas gotove pa sam tako ponovno uštedjela i plin.

Ako niste do sada jeli školjke, ako ste skeptični prema njima, dagnje su najbolji i najjednostavniji način da to promijenite. Možete ih kupiti za svega dvadesetak kuna po kili na ribarnici te uz minimalnu pripremu otkriti jedan potpuno novi svijet okusa.
Ovako pripremljene dagnje možete poslužiti uz kuhanu tjesteninu, rižu ili povrće, ali meni su ipak najdraže same. Treba mi samo komad kruha da ‘potočam’ sve sokove koji ostanu u tavi.

Eto, čestitam vam jer ste došli do kraja ovog članka i nadam se da su ga barem neki od vas pročitali. Nije mi cilj bio zastrašivati vas niti ikome soliti pamet što i kako bi trebao jesti. Kako sam već napisala ja jedem sve i vrlo teško bi izbacila cijele skupine namirnica. Ovim člankom sam htjela samo ukratko dočarati kako svi mi svakodnevno utječemo na našu planetu. Malim promjenama možemo olakšati pritisak na nju, a pri tom možemo i nešto uštedjeti. Volimo i čuvajmo našu Zemlju, jedina je koju imamo.
Ljubim vas. :*