Kaže narod da jabuka ne pada daleko od stabla.
Iako je narod obično u pravu kod moje zvjerke to nije slučaj. Od prvog dana dohrane ona vrlo jasno artikulirala svoj stav prema hrani, a to je obično – ‘NE‘! Ne za meso, ne za povrće, ne za voće, ne za varivo, ne, ne, ne… Za nju je hrana običan gubitak vremena.
Ljetno vrijeme ne voli puno petljanja po kuhinji, a na prvi pogled se čini da za quiche s ajvarom treba zasukati rukave. Ipak nije tako, nema tu puno posla ni pečenja, a quichevi su po meni idealan ljetni obrok.
Ljetne vrućine, plaža, more, kupanje i sol na koži koja ugodno iritira. Cijeli dan na suncu pa onda polako, s noge na nogu doma. Naravno s plaže se odlazi tek kad padne mrak i kad su svi drugi već davno otišli.
Danas je toliko vruće da osjećam kako mi se mozak rastapa. Kad je ovakvo vrijeme nisam za ništa, a ponajmanje za kreativni rad. Osim što ne volim vrućinu sada sam već i poprilično umorna, a umor i kreativnost nikako ne idu zajedno. U takvim situacijama obično i oni najlakši zadaci traju 2 do 3 puta duže i teže.
Ljeto nije moje godišnje doba i to je svima dobro poznata činjenica. Ne podnosim dobro vrućinu i sve druge popratne ljetne gadosti. Insekte ponajviše.
Danas neću puno duljiti jer imam za vas jedan odličan i jednostavan umak od indijskih oraščića.
Prošlo je mjesec i pol od mog posljednjeg posta i mogu vam reći da me to totalno iznerviralo danas. Obećala sam si da više neću raditi takve velike pauze u objavljivanju recepata. Ionako stalno nešto kuham, fotkam i snimam, materijala gotovog imam i nema razloga da ga ne objavljujem redovito. Jedino čega mi konstantno i kronično nedostaje je vremena.
Kad ne znam što bi kuhala uvijek se okrenem onim dobro poznatim i sigurnim namirnicama. Riži i tjestenini.
Luda sam za kokosom, obožavam ga od kad znam za sebe. Kad sam bila mala moji su straci često kupovali kokos pa bi ga tata pilio, brusio i iz njega izvlačio sočno meso i vodu koju smo obavezno pili.
Već danima vam želim napisati recept za jedan zbilja poseban rižot, ali kako su dani dugački i lijepi jako smo malo doma pa vremena za pisanje nemam. Onda kad se dočepam svog doma, obično je to u večernjim satima, nemam više snage za pisanje.
