Od kad pamtim ludujem za pommes fritesom, ali ono baš ludujem. To je prvo jelo za koje znam da sam trpala u sebe iako sam bila već poprilično sita. Prvo jelo za koje su strine, tetke i sestrične gulile krumpir do iznemoglosti. Prvo jelo koje se smatralo specijalitetom sestara Cukrov, jer vidite, ta ljubav je genetska i nisam u njoj usamljena.
Projekt održivog života robne kuće Ikea polagano se bliži kraju. U ova tri mjeseca uveli smo neke male promjene u svoj svakodnevni život i time ostvarili velike uštede.
Dani mi traju beskrajno dugo kad je vrijeme lijepo. Započnu negdje oko 6 – 7, a završe u sitnim noćnim satima. Ispunjeni su jurnjavom, sastancima, obvezama i na kraju igrom u omiljenom parku pored nasipa.
Opsjednuta sam sirovim kolačima!
Zašto?
Zato što su zakon!
Znam da će mnogi sada frknuti nosom i proglasiti sirovojedstvo običnim pomodarstvom. Možda će biti u pravu, ne znam.
Prije više od sedam godina objavila sam recept za hummus.
Bila su to druga vremena u svakom smislu.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
Danas se kao jede riba, jel?
He, he, ja sam upravo ručala lijepi komad svinjetine s grila, al ne obazirite se na mene, ja ionako nikad nisam pretjerano držala do tradicije.
Ovo mi je najdraži dio dana, skoro pa gluho doba noći kad veliki i mali već spavaju. Ja si tada napravim šalicu čaja, konačno sama sa svojim mislima, spremam se ispričati vam priču o svojim lopovskim podvizima.
Uvijek se obradujem prvim pahuljicama snijega.
Nisam vozač i prometni kaos me ni najmanje ne tangira, volim pješačiti imam dobre gojzerice i nikakvi vremenski uvjeti me u tome ne mogu omesti.
