Ono što najviše volim u kuhinji su izazovi. Bilo da se radi o tehnički zahtjevnim receptima (ne brinite vege burgeri nisu takvi) ili o pukoj snalažljivosti, izazovi potiču moju kreativnost i kuhinjski adrenalin.
Jutros sam se probudila u 5!
Subota je jedini dan kad se mogu pošteno naspavati i mene u 5 ujutro probudi nepodnošljiva grlobolja. Užasna oštra bol koja me istovremeno boli, iritira i guši. Strašno.
Od kad pamtim ludujem za pommes fritesom, ali ono baš ludujem. To je prvo jelo za koje znam da sam trpala u sebe iako sam bila već poprilično sita.
Projekt održivog života robne kuće Ikea polagano se bliži kraju. U ova tri mjeseca uveli smo neke male promjene u svoj svakodnevni život i time ostvarili velike uštede.
Dani mi traju beskrajno dugo kad je vrijeme lijepo. Započnu negdje oko 6 – 7, a završe u sitnim noćnim satima. Ispunjeni su jurnjavom, sastancima, obvezama i na kraju igrom u omiljenom parku pored nasipa.
Opsjednuta sam sirovim kolačima!
Zašto?
Zato što su zakon!
Znam da će mnogi sada frknuti nosom i proglasiti sirovojedstvo običnim pomodarstvom. Možda će biti u pravu, ne znam.
Prije više od sedam godina objavila sam recept za hummus.
Bila su to druga vremena u svakom smislu.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
Danas se kao jede riba, jel?
He, he, ja sam upravo ručala lijepi komad svinjetine s grila, al ne obazirite se na mene, ja ionako nikad nisam pretjerano držala do tradicije.
