Odlučila sam ovaj tjedan započeti vedro i šareno jer je sve oko nas zamrznuto i sivo pa onda neka barem hrana bude u bojama. Ionako smo ovaj tjedan dragi ja sami pa možemo jesti hranu za odrasle, a ovakve salate su upravo to. Mislim budimo iskreni, djecu teško natjeramo (barem ja svoje dijete) na salatu, a kad je u salati još i voće i sjemenke i sir, nema šanse da to prođe.
Ono što najviše volim u kuhinji su izazovi. Bilo da se radi o tehnički zahtjevnim receptima (ne brinite vege burgeri nisu takvi) ili o pukoj snalažljivosti, izazovi potiču moju kreativnost i kuhinjski adrenalin.
Jutros sam se probudila u 5!
Subota je jedini dan kad se mogu pošteno naspavati i mene u 5 ujutro probudi nepodnošljiva grlobolja. Užasna oštra bol koja me istovremeno boli, iritira i guši. Strašno.
Od kad pamtim ludujem za pommes fritesom, ali ono baš ludujem. To je prvo jelo za koje znam da sam trpala u sebe iako sam bila već poprilično sita.
Projekt održivog života robne kuće Ikea polagano se bliži kraju. U ova tri mjeseca uveli smo neke male promjene u svoj svakodnevni život i time ostvarili velike uštede.
Dani mi traju beskrajno dugo kad je vrijeme lijepo. Započnu negdje oko 6 – 7, a završe u sitnim noćnim satima. Ispunjeni su jurnjavom, sastancima, obvezama i na kraju igrom u omiljenom parku pored nasipa.
Opsjednuta sam sirovim kolačima!
Zašto?
Zato što su zakon!
Znam da će mnogi sada frknuti nosom i proglasiti sirovojedstvo običnim pomodarstvom. Možda će biti u pravu, ne znam.
Prije više od sedam godina objavila sam recept za hummus.
Bila su to druga vremena u svakom smislu.
Nema jeseni bez šuštanja suhog lišća, mirisa pečenih kestena i pokoje kapi kiše. Sve jesenje boje kao da se trude boriti s tim sivim kišnim kapima i prekratkim danima pa su potpuno tople i neodoljive.
Živa sam i zdrava, a povremeno nešto i skuham. 🙂
Mogla bi vam dugo pričati zašto me neko vrijeme nije bilo na blogu, ali čini mi se da bi to bilo besmisleno. Naprosto se dogodio život.
