Prije više od sedam godina objavila sam recept za hummus.
Bila su to druga vremena u svakom smislu. Nije tada bilo gotovog hummusa na policama svakog većeg supermarketa, a bogme nije bilo ni tahinija i ostalih „egotičnih“ stvari, sve je trebalo napraviti od nule. Bila su to drugačija vremena i za ovaj blog, nisam tada baš bila nešto rječita, jer, ruku na srce, nitko me nije ni čitao. Nisam imala ni neku fotografsku opremu, zapravo imala sam samo mobitel, a znamo kakve su bile kamere na mobitelima 2008. I tako taj moj hummus ovjekovječen Sony Ericssonom K750i (još jedna stvar koja više ne postoji i koji je uz Nokiu 3210 najbolji mobitel koji sam ikad imala) sramežljivo čeka svojih pet minuta slave.
Hummus je, uz paštetu od tune, vjerojatno namaz koji najčešće radim i koji stvarno jako volim. On je za mene idealan doručak, a super funkcionira i kao prilog uz konkretnija jela. Nema posebne prilike ili partija za koji ga nisam radila i uglavnom sama pojela. 😀
Sve te stotine puta kada sam ga radila razmišljala sam kako bi ga trebala ponovno fotografirati i zamijeniti fotke na onom prastarom receptu. Dugo mi je trebalo da to zbilja i napravim, a onda kad sam to napravila i vratila se u blogersku prethistoriju shvatila sam da on zaslužuje i pokoju riječ više od običnog istresanja namirnica i postupka. I tako evo nas sad tu u 2016. godini, godini u kojoj mobiteli imaju više megapixela nego nego Netflix serija, a hummusa ima u svakoj lokalnoj samoposluzi mješovitom robom.

Možda ovaj recept više nikome nije ni potreban, ali kako je moja krilatica: „Sve je finije kad je domaće“, ne mogu odustati od njegovog tipkanja.
Možda se i među vama nađe netko tko dijeli moj entuzijazam prema kuhanju, a još nije pokušao napraviti svoj hummus.
Vjerujem da vam nije potrebno pisati neki detaljniji uvod o hummusu, ali ja ću to ipak učiniti. Zašto? Zato jer na svom blogu mogu pisati što god poželim! 😛

Ergo, hummus je namaz od kuhanog slanutka s dodatkom paste od sezama (tahini), maslinovog ulja i začina. Podrijetlom je s bliskog istoka, a može se raditi i od drugih grahorica. Osim s grahoricama možete se igrati i začinima pa ga napraviti od potpuno blagog do divljački ljutog. Hummus je vrlo jednostavan zapravo, a ako imate kuhani slanutak neće vam trebati više od deset minuta da ga zblendate.
To je još uvijek više truda nego da ga naprosto kupite, slažem se, ali s domaćim dobijete toliko više, na svim razinama, plus možete ga začiniti baš onako kako vama paše. 😉