Ovaj mjesec se poklopilo puno nekih mali pehova pa nisam stigla ni pola onoga što sam planirala. Pokvario mi se mikser, pa se dragi razbolio i tako… Svašta nešto što me odvlačilo iz mog kuhinjskog kraljevstva.
Zato valjda i kažu da kad ljudi kuju planove, bogovi se smiju. 🙂
Ipak ponešto sam zanimljivo i kuhala ovaj mjesec samo ne stižem o tome pisati.
Prije nekih tjedan dana uhvatila me neopisiva želja za kolačem s kokosom. Po cijele dane samo sam o tome razmišljala i slagala moguće kombinacije u glavi.
Kakav bezvezan dan, pomislila sam dok sam ispraćala dragoga u noćnu smjenu. On je pogledao u moj iGoogle na kojem se, između svih ostalih kerefeka, nalazi i ogroman kalendar te ustvrdio da je 17. 11.
Ne čini li vam se da cijeli život provedemo u iščekivanju?
Kad smo jako mali jedva čekamo da malo porastemo pa da nam svi ne govore kako smo mali.
Sjećam se kad sam tamo devedeset i neke prvi put čula ovu pjesmu. Obuzela me u potpunosti.
Sada, gotovo 20 godina kasnije, sam je konačno čula u živo.
…look what I’ve done to your bundt mom…
Davno sam probala pecan orahe, jela sam ih u nekom američkom sladoledu koji se pojavio u lokalnoj trgovini.
Godinu dana nakon najveće katastrofe koju je moja kuhinja vidjela, evo njih ponovo. Kroz tih godinu dana su me progonili poput kakve filmske noćne more.
Pod istragom je Majin blog Cooks and Bakes, a Maja je i pokretačica ove igre koja se zove FBI rukavice.
Kad sam bila mala svaki odlazak u kino je bio prava mala svečanost. Ranije toga dana mama ili tata bi otišli u grad stajati u redu za kino ulaznice jer uvijek je bila gužva u kinu Central pored Prime.
Organizirana kakva jesam uvijek nastojim imati par recepata u draftu pa da ih ležerno mogu objaviti u vrijeme velikih gužvi bilo poslovnih ili privatnih.
