Gotovo za svako jelo koje volim znam kad sam ga prvi put isprobala i kada sam ga zavoljela. Sjećam se i kad sam zavoljela neka jela koja mi prije nisu bila draga, ali ne sjećam se kako sam upoznala ono što najviše volim, ne sjećam se kad sam upoznala i zavoljela čokoladu.
Oko jedne stvari se svi možemo složiti, a to je da ni jedan hrvatski dom na badnjak ne miriše na curry. Ni jedan osim mog.
Uvijek sam tužna kad završim čitati neku dobru knjigu.
Dugo nisam pekla kruh. Iskreno da vam kažem nije ni bilo potrebe, naime nas dvoje razvučemo jednu štrucu kruha i na četiri dana.
Danas sam baš nadahnuta za pisanje, na koji god blog zavirim nađem pregršt stvari koje bi komentirala i riječi same poteku.
Za vrućih dalmatinska ljeta ruča se tek kad popusti zvizdan.
Sjećam se kad sam tamo devedeset i neke prvi put čula ovu pjesmu. Obuzela me u potpunosti.
Sada, gotovo 20 godina kasnije, sam je konačno čula u živo.
…look what I’ve done to your bundt mom…
Davno sam probala pecan orahe, jela sam ih u nekom američkom sladoledu koji se pojavio u lokalnoj trgovini.
Godinu dana nakon najveće katastrofe koju je moja kuhinja vidjela, evo njih ponovo. Kroz tih godinu dana su me progonili poput kakve filmske noćne more.