Jeste li znali da je na Slavonskoj aveniji (autoputu) u Zagrebu ograničenje brzine 60, a ponegdje 70. E pa mi smo to saznali na teži način. Da, da platili smo kaznu neku večer kad smo se vračali s Creedence Clearwater Revival iz Varaždina.
A mogli bi sad nešto i kuhat… ha?!
Eto godišnji je proletio brzinom svjetlosti, bilo je kratko, intenzivno i slatko.
Kako oboje volimo isprobavati “egzotična” jela i na prvi pogled ne spojive namirnice nije mi mrsko ni strano kuhati jela kineske ili indijske kuhinje.
Nad Zagrebom se upravo otvorilo nebo, pada ko iz kabla. Ista ta kiša stvara nevjerojatnu buku pa mi je teško pribrati misli i napisati nešto suvislo, a puno toga mi je na pameti.
Perzefonafona je bila mlada djevojka koja je dane provodila u bezbrižnoj igri i plesu s nimfama na nisejskim livadama.
Počela sam pisati post potpuno druge tematike kad je moju koncentraciju poremetio novi mail s Facebooka. Naime izvjesna osoba me dodala u prijatelje.
Ima neka tajna veza između Dalmatinki i Indijske kuhinje. Generalno većina Dalmatinaca koju poznajem ne vole pikantnu hranu, oni su zagovornici lagane mediteranske prehrane bez puno kerefeka.
Prošli tjedan sam bila tri dana na terenu u Brodu (Slavonskom naravno).
Bulgur je relativno nova stvar u mojoj kuhinji. Kako sam ovisnik o ugljikohidratima i prije nego sam ga probala znala sam da će mi se svidjeti. Moj dragi je druga priča, on je ovisnik o proteinima, on preferira meso.
Već je kraj dvanaestog mjeseca, a ja nisam napravila ni pola stvari koje sam planirala. Uvijek mi taj dvanaesti mjesec projuri da se ne stignem ni okrenuti.