Strašno volim hranu, naravno svi vole hranu na ovaj ili onaj način jer činjenica je da bez nje nema života. Samo vidite, ja hranu volim još više od tog prosječnog doživljaja. Dugo vremena nisam voljela kuhati iako sam oduvijek voljela jesti. Onda sam mic po mic, više iz nužde, nego iz ljubavi počela kuhati.
Ovaj mjesec se poklopilo puno nekih mali pehova pa nisam stigla ni pola onoga što sam planirala.
Ne čini li vam se da cijeli život provedemo u iščekivanju?
Kad smo jako mali jedva čekamo da malo porastemo pa da nam svi ne govore kako smo mali.
Cijeli dan me okupira jedna misao, rekla bih čak da sam ju raščlanila do filozofske razine. Naime današnji dan sam provela na jednom dosadnjikavom seminaru.
Današnja kiša mi od ranog jutra zagorčava život. Sve je počelo s jutrošnjim odlaskom na posao kad sam zaboravila ponijeti kišobran.
Suša, samoća i tišina potrebni su za uspijevanje masline. Ova izdržljiva biljka zbilja ne traži puno, traži samo ono čega je na mediteranu u izobilju (bar je nekoć tako bilo).
Tijekom radnog tjedna obično nemam previše vremena za smišljanje složenih jela koja se dugo kuhaju. Kod nas je kuhanje podijeljena aktivnost pa kad oboje radimo kuha onaj koji prije stigne.
Pečeni picek s krumpirima za tipični nedjeljni ručak…
On nedjeljom voli imati ono što mi nazivamo „kršćanski ručak“, a pod tim se podrazumijeva pečeno meso, krumpir, zelena salata i desert, kaj se n
Sjećam se da nisam pretjerano ljubila bob kad sam bila mala. Kod nas se najčešće spremao lešo ili s bižima i artičokama.
Malo je reći da volim tikvice.