Perzefonafona je bila mlada djevojka koja je dane provodila u bezbrižnoj igri i plesu s nimfama na nisejskim livadama. Jednom prilikom je ubrala cvijet Narcisa (simbol smrti kod starih Grka) i time zapečatila ne samo svoju sudbinu, već sudbinu cijelog ljudskog roda. Ubravši cvijet, otvorila se zemlja, a pred njom se stvorio bog podzemnog svijeta, svijeta mrtvih, Had. Ugrabio je mladu djevojku i za tren je odvukao u svoje carstvo. Perzefona je uspjela ispustiti tek nejaki krik koji je dopro do njezine majke.
Demetra, boginja plodnosti i zemljoradnje, je očajnički tražila svoju ljubljenu kći. Danima nije ni jela ni spavala, sve svoje napore je uložila u potragu za kćerkom, međutim djevojci nije bilo ni traga ni glasa. Vidjevši Demetru shrvanu od bola, Helije sveznajuće sunce, joj se smilovao i rekao joj da je njezina kći u podzemnom svijetu uz Hada. Demetra nije imala izbora, pohitala je svome bratu, vrhovnom bogu Zeusu i zahtijevala da joj se kći vrati. Nažalost stvari nisu bile tako jednostavne, naime Had je uzeo Perzefonu za svoju suprugu i učinio je vladaricom podzemlja. Najgore od sve ga je bilo što je Perzefona kao dio vjenčanog obreda pojela i plod nara, a svatko ko pojede nešto iz svijeta mrtvih u njemu mora zauvijek i ostati.
Demetra je bila neutješna, povukla se u svoj hram u Eleuzini i tugovala. Zaboravila je i na svoje obaveze boginje plodnosti pa je zemlju snašla strašna glad, usjevi nisu uspijevali, a sve zeleno je uvenulo. I bogove i ljude je ova situacija zabrinula pa Zeus nije imao izbora nego pronaći kompromisno rješenje. Odlučio je da će Perzefona jednu trećinu godine provoditi s mužem u podzemlju, a ostatak godine uz majku. Tako svake godine s proljeća, kad se Perzefona vraća majci, cijela priroda slavi zajedno s Demetrom i sve se ponovo rađa.
Krajem jeseni, kad se Perzefona vraća svome suprugu, Demetra oblači sebe i prirodu u crninu i sve miruje, nastupa zima do novog sjedinjenja majke i kćeri. Perzefoninim povratkom majci rađaju se mnogi divni plodovi među kojima su šparoge. Šparoge, kao prave predstavnice proljeća na mediteranu, su završile u ovom proljetnom rižotu. Recept šaljem Maninas za njezino blogersko druženje EatingwiththeSeasons.
- 1 svežanj divljih šparoga (oko 250 g)
- 2 mlada luka
- 1 mala glavica luka (ne više od 50 g)
- 2 režnja češnjaka
- 300 g riže
- 1 l povrtne juhe
- maslinovo ulje
- sol
- dobar prstohvat bijelog papra
- Šparoge očistimo tako da svaku prelomimo na dijelu gdje počinje tvrda stabljika. Od mekanih vrhova kuhamo rižot, a od stabljika možemo skuhati temeljac kojim ćemo podlijevati rižot.
- Mladi luk očistite i narežite na kolutiće (i bijeli i zeleni dio).
- Luk i češnjak sitno nasjeckajte.
- Na maslinovom ulju pirjajte luk dok malo ne omekša pa mu dodajte mladi luk i češnjak.
- Nastavite prijati dok sve ne omekša.
- Dodajte šparoge i još kratko kuhajte, pa dodajte rižu.
- Sve dobro miješajte dok riža ne postane prozirna.
- Podlijte s malo juhe i dodajte soli prema ukusu, smanjite vatru i kuhajte uz povremeno dodavanje juhe dok riža ne omekša.
- Pred kraj kuhanja umiješajte i dobar prstohvat svježe mljevenog bijelog papra.
- Nemoj te preskakati ovaj korak jer se nježna aroma bijelog papra divno slaže s ovim proljetnim namirnicama
11 Comments
ajme koje fotke:)))plus predivna priča popračena izvrsnim proljetnim rižotom.:))) Do ove godine uvik sam šparoge spremala onako kako je to kod nas u dalmaciji običaj na lešo s jajima, uvik mi nekako bilo žao experimentirati jer sam se bojala neuspjeha a ovako na lešo volimo svi najbrže je i najlakše. e ove godine sam prominila ploču i “utrpala” u par različitih recepata i ostala oduševljena. žao mi je samo što im je sezona skoro već na izmaku i što ih nemamo prilike duže jesti. :))
Ja, na žalost, nikada nisam probala špargle :(Nego, sta je to u pozadini, iza činije? Jako je zanimljivo!
Prekrasno, i priča i rižoto
Prekrasan rizot,ja ga radim i u kombinaciji sa sparogama i suhim pomidorama, bude isto jako, jako lijepo.Sparoge obozavam i imam ih kupit tokom cijele godine, mada su mi najdraze kada su u sezoni, ali vi cure…i ti Andrea, a sada sam stigla sa Ivinog bloga…vi me tjerate da spremam veceras sparoge za veceru…ne mogi odoliti vasim prekrasnim slikama :)))
zgodna pričica i odlične fotke! i mene zanima što je to u pozadini, iza zdjelice :))
jedan od najdrazih mi grckih mitova je upravo ovaj.:)kao sto sam vec napisala kod nlo, sparoge jako volim i uvijek sam voljna probati neko novo jelo s njima ali sam isto tako pomalo “zadrta” pa se na kraju vartim starim dobrim sparogama leso i jajima.:)
predivan uvod sa predivnim receptom, i predivnim slikama:))))
predivno izgleda na slikama, a vjerujem da je isto tako i ukusan
Slike su prekrasne, savršena pozadina…sviđa mi se tvoj novi izgled bloga, a šparoge obožavam…
I ja jako volim šparoge. Rižoto je divan!
@Nlo, hvala ti! I ja najviše volim šparoge na taj naš uobičajeni način al zbilja su dobre i u drugim kombinacijama tako da sam ih ove godine odlučila maksimalno iskoristiti.@Marija, baš mi je žao da ih nisi nikad probala al bit će prilike samo dođi jednom u Zagreb na proljeće. 🙂 Iza zdjele je čokot vinove loze. Taj komad je moj tata očistio i lakirao te sad je ukras u mom stanu. :)@Vrtljaca, hvala! :)@Branka, vjerujem da je rižot u kombinaciji sa suhim pomidorima jako fin. Evo drago mi je da smo te Iva i ja potakle da napraviš onaj divni pesto. :)@Monika, hvala. Odgovor je isti kao i Mariji, vinova loza. ;)@Monsoon uopće nisam sumnjala da ti je ovaj mit jedan od najdražih i ja ga obožavam. Općenito su Demetra i Perzefona fascinantni mitološki likovi. 🙂 Slažem se s tobom šparoge lešo s jajima su jelo koje nikad ne iznevjeri! ;)@Sweet Corner i Nina puno vam hvala na komentarima. @Jubistacaha hvala ti i drago mi je da ti se sviđa novi izgled bloga. :)@Vali, hvala! 😉