Događa mi se u posljednje vrijeme da se nađem potpuno zatrpana mrkvom! I ne mislim to u nikakvom prenesenom značenju, niti pokušavam izmisliti neku novu poštapalicu, doslovno se posljednjih dana nalazim okružena kilogramima i kilogramima mrkve.
Upravo smo se vratile s kupanja, a ništa ne iscrpi kao morski zrak i igra u borovoj šumici. Plan je bio nakon kupanja jedinici dati ručak, ali ona je odlučila drugačije i zaspala na putu od plaže do doma.
Ili Peach Melba kako se ovaj desert izvorno naziva.
Riječ je o jednom iznimno poznatom desertu koji spada u skupinu onih kojima se zna točna godina nastanka i autor.
Ovaj post već neko vrijeme strpljivo čeka da ugleda svijetlo dana, ali ja jednostavno nisam znala kada i kako bi ga objavila.
Rekoh vam prošli put kako me ponekad misao o desertima progoni u kasne noćne sate.
Taj put sam vam prešutjela da me kojekakve desertne ideje progone i u poslijepodnevnim, a nerijetko i u jutarnjim satima.
Iako sam rekla da jagode najviše volim sirove i same bez ikakvih dodataka, ove godine kao da sam odlučila pogaziti sve predrasude koje imam o termički obrađenima.
Brownie je za mene ultimativni čokoladni kolač. No to ne smije biti bilo kakav brownie, on mora biti stvarno dobar. Iznutra sočan, izvana lagano hrskav.
Ovaj recept je upravo takav.
Ili cimetice, kako im ja tepam. 🙂
Nisam neki ljubitelj suhinjavih kruhastih peciva.
Jednostavne stvari nisu baš uvijek i najbolje stvari, ali vrlo često jednostavnost je upravo ono što nam treba.
