Ne poznajem ženu koje ne voli ići u DM. Izgleda da je nama odlazak tamo poput neke psihoterapije.
Ne znam kako je s vama no ja čim zakoračim u DM osjetim neki spokoj. 😆
Tako, vrlo često, pod pauzom skoknem do DM-a na dozu opuštanja, a kad sam tamo posebno se volim zadržati na odjelu sa zdravom hranom.
Meso i meso i opet meso… Tako vam je to u našoj kući, nemam poštenog obroka bez poštenog komada mesa.
Zadnjih dana sam u fazi „povratka krojenima“ jer, kao i svima, nedostaje mi inspiracije i vremena za svakodnevno kuhanje.
Za vrućih dalmatinska ljeta ruča se tek kad popusti zvizdan.
Kad sam počela studirati bila sam opsjednuta knjigama, stručnim naravno, nisam mogla dočekati Interliber da kupim kakav naslov po sniženoj cijeni.
Znam, znam zvuči pretenciozno ali zapravo se radi o vrlo banalnom receptu. Riječ je o ribi pečenoj u pergament papiru (papiru za pečenje).
Oni koji duže prate moj blog mogli su primijetiti da sam poprilično praznovjerna. Dobro, nisam sad bolesna da ne izlazim iz kuće ako mi je loš dnevni horoskop.
Dakle dokazano je, možda ne baš znanstveno, no dokazno je da što smo stariji vrijeme brže prolazi.
Nedavno sam jela ovaj kolač u jednom zagrebačkom restoranu pod imenom Japanska torta od sira.
Rekli su mi da što god radila u Novu godinu ne ulazim s peradi na stolu. Jesti perad na početku Nove godine navodno je najgore što se može učiniti i tako započeta godina nikako neće biti prosperitetna.