Kad sam počela studirati bila sam opsjednuta knjigama, stručnim naravno, nisam mogla dočekati Interliber da kupim kakav naslov po sniženoj cijeni. Iako možda nekom arheološka literatura može djelovati kao nešto opskurno, pa čak i rijetko, to nije tako. Na svakom Interlibru najveći problem su bili novci, nikad odabir naslova. Uvijek bi koji morala ostaviti za slijedeću godinu.
Nedavno sam jela ovaj kolač u jednom zagrebačkom restoranu pod imenom Japanska torta od sira.
Volim peći kekse, možda i više od svih kolača, brzo se rade, mogućnosti kombiniranja su bezbrojne, a jednom kad ih ispečete mogu trajati danima (naravno, pod uvjetom da ste jak karakter).
…look what I’ve done to your bundt mom…
Davno sam probala pecan orahe, jela sam ih u nekom američkom sladoledu koji se pojavio u lokalnoj trgovini.
Kad sam bila mala svaki odlazak u kino je bio prava mala svečanost. Ranije toga dana mama ili tata bi otišli u grad stajati u redu za kino ulaznice jer uvijek je bila gužva u kinu Central pored Prime.
Prva asocijacija na američku kuhinju su mi upravo ove palačinke, svojevrstan klasik i san djevojčice koja je gutala svjetlost filmskog platna u svom balkanskom mraku.
Kad sam bila mala fascinirale su me američke palačinke. Debele, sočne i zalijevane krasnim umacima, mislila sam da one moraju biti (uz muffins) nešto najdivnije na svijetu.
Ovaj recept sam pronašla pod nazivom “Rustikalni keksi” u Enciklopediji mediteranske kuhinje ‘13. Kolači’.
