Prošlo je vrijeme od makovnjača, one su baš pravi božićni kolač, ali nećete mi zamjeriti što vam pišem o njima danas. Neka nam ih tu na blogu za sljedeću godinu i sve međuprilike. 😀
Nisam napisala ovaj recept ranije jer sam, oprostite mi na jeziku, imala najusranije blagdane od kad blagdane pamtim. Svi oko mene su se razboljeli, a ni meni nije bilo baš najsjajnije.
Jedan dan je do Božića i kod mene je apsolutno sve što je moglo poći krivo, pošlo krivo.
Što je Božić bez mirisa cimeta, jel tako?
Rekla sam vam da mi ove godine nikako ne sjeda to božićno ludilo i da nisam baš blagdanski raspoložena.
Moja baka nije bila žena od kolača. Ona je u svemu bila konkretna (no bull shit) osoba pa tako i u kuhanju. Kuhala je jednostavno, tradicionalno, sezonski i nikad nije pretjerivala. Kolače je radila vrlo rijetko, samo na zapovidne blagdane jer slatko se ne jede svaki dan. Njen repertoar činile su sirnice, orahnjača/makovnjača i slatke salame. Nema dalje.
I tako smo dočekali kraj još jedne godine…
Dok se većina vas sada priprema za doček ja se hvatam svog bloga i piskaranja.
Evo još jednog prijedloga za božićne igre pečenja.
Riječ je o turbo jednostavnom kolaču od svega par sastojaka koji će vam jako dobro doći za utrošiti viškove bjelanjaka.
Za mene nema Božića bez sitnih suhih kolača, a u moru suhih kolača mali gingerbread čovječuljci postali su neizostavni dio našeg blagdanskog stola. Radim ih svake godine i recept za njih čuči skriven na blogu već godinama. Tada sam ga napisala zajedno sa svim ostalim keksićima koje sam radila te godine i tako ih osudila na zaborav.
Sretan Božić svima i ugodni vam blagdani! Nadam se da ih lijepo provodite u krugu onih najmiliji i uz finu, ukusnu klopu.
Mi ih ove godine provodimo sami, u našem nukleusu.
Počelo je ono najljepše doba godine, doba kada se nekako uspijemo uvjeriti da je sve malo bolje. Bez obzira je li stvarno tako, trepetanje lampica s božićne jelke kao da ima čarobna opuštajuća svojstva.
… I par riječi o dizanom tijestu
Oduvijek me fasciniralo dizano tijesto.
Ima nešto čarobno u njemu, ma rekla bih čak ponešto misteriozno i drevno, gotovo šamanski. Kad razmišljam o dizanom tijestu ne mogu si pomoći ne razmišljati o cijelom procesu izrade kruha. Od sjemena iz kojeg niče pšenica, preko žetve pa u mlin sve do brašna.
