Na dobro vam došao Badnji dan!
Želim vam svima mirne i spokojne blagdane u krugu najmilijih. Da skuhate i pojedete nešto lijepo, da se družite i smijete i da zaboravite na brige iz vanjskog svijeta.
Mi smo i ove godine u Zagrebu, samo nas troje, i iako mi nedostaje moja obitelj, koja je u ovom trenutku raštrkana po Hrvatskoj i svijetu, lijepo nam je.
Krašuljci, pa tko se ne sjeća tih neodoljivo prhkih keksića prepunih čokolade.
Bili su to moji omiljeni keksi kojima nikad nisam mogla odoljeti.
Deserti u čaši oduvijek su mi se činili pomalo nezanimljivim ili bolje reći, zbog svoje jednostavnosti, bili su uzrok moje apsolutne lijenosti da ih napravim. Ispostavilo se da nisam bila u pravu.
Stigli smo do kraja još jedne godine. Uvijek mi se čini da dođe prebrzo i iznenada, kao da se ni ne okrenem, a Stara godina je već pred vratima.
Nekoć je doček Nove bio projekt, cijeli dvanaesti mjesec se razmišljalo i planiralo kako i gdje ispratiti godinu na odlasku, a sada mi sve to izgleda smješno.
Što je Božić bez mirisa cimeta, jel tako?
Rekla sam vam da mi ove godine nikako ne sjeda to božićno ludilo i da nisam baš blagdanski raspoložena.
Evo još jednog prijedloga za božićne igre pečenja.
Riječ je o turbo jednostavnom kolaču od svega par sastojaka koji će vam jako dobro doći za utrošiti viškove bjelanjaka.
Za mene nema Božića bez sitnih suhih kolača, a u moru suhih kolača mali gingerbread čovječuljci postali su neizostavni dio našeg blagdanskog stola. Radim ih svake godine i recept za njih čuči skriven na blogu već godinama. Tada sam ga napisala zajedno sa svim ostalim keksićima koje sam radila te godine i tako ih osudila na zaborav.
*U tekstu su spojleri iz 6. sezone Igre prijestolja pa ako je niste gledali samo preskočite na recept
Nikada vam nisam pričala o mojoj velikoj opsesiji – Igri prijestolja.
Počelo je ono najljepše doba godine, doba kada se nekako uspijemo uvjeriti da je sve malo bolje. Bez obzira je li stvarno tako, trepetanje lampica s božićne jelke kao da ima čarobna opuštajuća svojstva.
Prišuljali su mi se blagdani ove godine. Došli su nekako tiho i bez puno pompe.
Bez obzira na sve lampice po trgovima, prerano okićene jelke i čokoladice u obliku Djeda Mraza mene su uhvatili nespremnu.
S blagdanima imam čudan odnos i obično izigravam dežurnog Grincha koji odbija upasti u ludilo zvončića i šarenih poklona. No, ove godine nisam Grinch i blagdani me nekako vesele.
