Danas sam onako totalno nenadano napravila super ukusan, a brz i jednostavan ručak. Pošto sam sama doma nisam planirala neke velike kulinarske egzibicije tako da sam baš iznenadila samu sebe.
Nažalost isto sam tako i upala sama sebi u usta i dogodilo mi se ono najgore, baš kad sam krenula s fotkanjem ispraznila mi se baterija na fotiću.
Čičoka, čičoka, čičoka… Kako smiješna riječ, pa rekla bi čak i ružna.
Ponekad se pitam kako smo samo živjeli bez Interneta? Ne znam za vas ali ja više nigdje ne tražim informacije osim na Internetu i to od najbanalnijih stvari do onih totalno stručnih.
Giovedì gnocchi, Venerdi pesce, Sabato Trippa… stara je rimska uzrečica koja bi u slobodnom prijevodu značila: četvrtkom njoki, petkom riba, subotom tripice.
Vrijeme nije linearno, vrijeme je kaos, ono što je sada već je prošlost, a budućnost nastupa sada.
Ponedjeljak je, a ja sam već umorna preko svake mjere. Nažalost ove godine se ne mogu ni blagdanima veseliti kad padaju na tako glupe dane, u subotu i nedjelju.
Koliko vas misli da arheolozi na istraživanjima nekakvom četkicom lagano metu rahlu zemljicu i pronalaze spektakularne zlatne i srebrene predmete?
Dobro možda ne mislite da baš uvijek nalazimo zlato ali sigur
U nedjelju oko podne naša junakinja, mlada i nadobudna domaćica, sa perjem za prašinu u jednoj ruci i kuhačom u drugoj, užurbano grabi mobitel koji histerično zvoni.
– Molim!
Kaže ona zadihano.
Dogodili vam se ponekad da potpuno zaboravite na neke stvari, knjige na primjer?
Jučer sam tražila neki registrator koji sam koristila na faksu i otvorila ormarić sa skriptama, koji zbilja dugo nisam otvarala,
Ništa ne treba forsirati… Pa tako ni blog.
Najgore mi je zapravo kad imam jedan ovakav recept, koji želim podijeliti sa svima, a nemam apsolutno ništa za napisati o njemu.
