Čudna je ova jesen, topla je i suha. Tek šareno lišće i kraći dani polagano najavljuju zimu, a mi pokušavamo maksimalno iskoristiti ovo lijepo vrijeme. Provodimo poslijepodneva na zraku i u igri poslije škole. Iako je ljeto daleko iza nas, čini mi se da mu se ove godine nikud ne žuri pa smo imali pravo bablje ljeto.
Ipak, danas s ovom jesenskom kišom kao da mu je konačno došao kraj.
Nostalgična sam u posljednje vrijeme.
Uhvati me ponekad takvo raspoloženje, posebno kad dani postaju kraći i hladniji.
2006. godine sam počela kuhati strastveno i intenzivno.
Kaže narod da jabuka ne pada daleko od stabla.
Iako je narod obično u pravu kod moje zvjerke to nije slučaj.
Ljetno vrijeme ne voli puno petljanja po kuhinji, a na prvi pogled se čini da za quiche s ajvarom treba zasukati rukave. Ipak nije tako, nema tu puno posla ni pečenja, a quichevi su po meni idealan ljetni obrok.
Ljetne vrućine, plaža, more, kupanje i sol na koži koja ugodno iritira. Cijeli dan na suncu pa onda polako, s noge na nogu doma. Naravno s plaže se odlazi tek kad padne mrak i kad su svi drugi već davno otišli.
Danas je toliko vruće da osjećam kako mi se mozak rastapa. Kad je ovakvo vrijeme nisam za ništa, a ponajmanje za kreativni rad.
Ljeto nije moje godišnje doba i to je svima dobro poznata činjenica. Ne podnosim dobro vrućinu i sve druge popratne ljetne gadosti. Insekte ponajviše.
Danas neću puno duljiti jer imam za vas jedan odličan i jednostavan umak od indijskih oraščića.
Prošlo je mjesec i pol od mog posljednjeg posta i mogu vam reći da me to totalno iznerviralo danas. Obećala sam si da više neću raditi takve velike pauze u objavljivanju recepata.
Kad ne znam što bi kuhala uvijek se okrenem onim dobro poznatim i sigurnim namirnicama. Riži i tjestenini.
