Nostalgična sam u posljednje vrijeme.
Uhvati me ponekad takvo raspoloženje, posebno kad dani postaju kraći i hladniji.
2006. godine sam počela kuhati strastveno i intenzivno.
Dane sam provodila razmišljajući o novim kombinacijama okusa i egzotičnim namirnicama, bila sam u stanju provesti cijelo subotnje poslijepodne u potrazi za kardamomom ili zvjezdanim anisom. Često uzalud jer tada u Zagrebu nije bilo specijaliziranih dućana sa začinima, a ovi sa zdravom hranom su bili rijetkost. Svatko tko je putovao izvan granica lijepe naše znao je da meni treba donijeti ružinu vodicu ili kumin…
U svom tom ludilu i istraživanju svega novog i egzotičnog moja svakodnevna kuhinja uvijek je bila ona na kojoj sam odrasla. Baš kao i sada, eksperimentiram i ludujem često, ali na svakodnevnoj bazi najčešće kuham manistru na pome. 😀
Početkom 2008. baka mi je poklonila knjigu koja za mene predstavlja stup dalmatinske kuhinje, slavnu kuharicu Dike Marjanović Radice. Dika je radila kao učiteljica u po dalmatinskim selima, predavala je domaćinstvo i paralelno bilježila recepte i tradiciju tih mjesta. Njezina zbilja impresivna zbirka recepta prvi put je objavljena 1951., a do danas je doživjela mnoga reizdanja. Jednostavno, njezina knjiga nezaobilazno je štivo u svakoj dalmatinskoj kući.
Iako ova kuharica nije namijenjena potpunim početnicima u kuhinji, jer Dika ne ulazi u ‘nepotrebne’ detalje u svojim receptima, ja sam je oduvijek obožavala. I danas je tako, kad želim skuhati nešto poznato i staro uzimam Diku. Baš ovu koju mi je poklonila baka i uvijek zastanem na početku da još jednom vidim bakin rukopis i pročitam njene riječi…
Nostalgična sam u posljednje vrijeme i razmišljam samo o jednostavnim starinskim kolačima. Ne onima s puno kardamoma i zvjezdastog anisa, već onima sa jabukama ili šljivama.
Doduše, nema Dika recept za pitu od šljiva, ali ima zato puno recepata za dobro prhko tijesto, onakvo kakvo rade mame i bake. Nadjev je ipak moj, iz glave, ali potpuno jednostavan i nekako rustikalan pa sam je zato i nazvala starinska pita od šljiva. Vi je možete zvati kako hoćete – čupava, lijena ili prhka, nije važno jer to je ona divna, jednostavna pita koju smo svi jeli u djetinjstvu. Obično s jabukama, ali i sa šljivama je čista drama. <3
Vremena se mijenjaju, sada mi je puno toga dostupno, ali ja sam nekako nostalgična i u snovima mi je sada samo ovakva starinska pita od šljiva.
Baš tako čupava i jednostavna. 🙂
- 700 g šljiva, prepolovljenih bez koštica
- 100 g smeđeg šećera
- 2 žlice ruma
- 400 g brašna
- 100 g šećera
- 2 žličice praška za pecivo
- prstohvat soli
- 180 g maslaca
- 1 jaje
- 3 – 4 žlice hladne vode ili mlijeka
- Polovice šljiva pomiješajte sa šećerom i rumom.
- Pirjajte ih na srednje jakoj vatri dok se šećer ne otopi, a šljive malo ne omekšaju. Nemojte ih pirjati predugo jer je ne želimo da se potpuno raspadnu.
- Skuhani nadjev ostavite sa strane dok pripremite tijesto.
- Pripremite dublji lim za pečenje (cca 30x20 cm) i obložite ga papirom za pečenje.
- U zdjeli pomiješajte brašno, šećer, prašak za pecivo i sol.
- Dodajte maslac narezan na listiće pa ga prstima brzo utrljajte u brašno kako bi dobili mrvičastu smjesu.
- Dodajte jaje i 3 – 4 žlice hladne vode pa umijesite mekano tijesto.
- Tijesto formirajte u kuglu pa odrežite 1/3 i ostavite je u hladnjaku.
- Veći dio tijesta razvaljajte na veličinu plitice za pečenje te ga pažljivo prebacite u pripremljenu lim.
- Nabodite tijesto vilicom i prekrijte ga kuhanim nadjevom od šljiva.
- Preostalu trećinu tijesta naribajte po nadjevu i stavite peći u pećnicu zagrijanu na 180°C. Pecite 35 – 40 minuta.
- Pečenu pitu izvadite iz pećnice te je ostavite da se potpuno ohladi prije rezanja.
