Skuhala sam ovo jelo prije nekih tjedan dana i planirala ga odmah objaviti međutim nisam stigla. U međuvremenu je Maninas objavila izvrstan post o pitanju autentičnosti hrane kad je ona zapravo naša kreacija nadahnuta nekom kuhinjom. Ovo je jedno takvo jelo.
Za ovo definitivno ne možemo reći da je autentično kinesko jelo iako u mojoj glavi kineska kuhinja izgleda upravo ovako.
Kad sam tek počele raditi jako sam nadobudno pristupala pitanju prehrane pa sam si tako svaku večer kuhala ručak za sutradan koji bi spakirala u zdjelice nosila na posao.
Nakon što je Had oteo Perzefonu, Demtra je tugovala danima. Povukla se s Olimpa i besciljno lutala zemljom. Već izgladnjelu boginju ugostio je kralj Kelej, ne sluteći da se radi o vrlo uglednoj gošći.
Dakle dokazano je, možda ne baš znanstveno, no dokazno je da što smo stariji vrijeme brže prolazi.
Kakav bezvezan dan, pomislila sam dok sam ispraćala dragoga u noćnu smjenu. On je pogledao u moj iGoogle na kojem se, između svih ostalih kerefeka, nalazi i ogroman kalendar te ustvrdio da je 17. 11.
Sjećam se da nisam pretjerano ljubila bob kad sam bila mala. Kod nas se najčešće spremao lešo ili s bižima i artičokama.
A mogli bi sad nešto i kuhat… ha?!
Eto godišnji je proletio brzinom svjetlosti, bilo je kratko, intenzivno i slatko.
Pitate se što je patišon? Pa i ja sam se pitala kad sam neki dan dobila dvije prekrasne tikvice neobičnog oblika. Ergo patišon je tikvica bijele kore i mesa, spljoštenog oblika.
Dok smo se jučer gibali po kuhinji i zajednički pripremali ručak rekao mi je da je neki dan vidio na tv-u “reklamu” za ravnopravnost spolova koja kaže: kad bi se plaćao boravak u kuhinji žena bi mjese
Nad Zagrebom se upravo otvorilo nebo, pada ko iz kabla. Ista ta kiša stvara nevjerojatnu buku pa mi je teško pribrati misli i napisati nešto suvislo, a puno toga mi je na pameti.