Jesen je stigla, učinila je to brzo i šarmantno, nije nas ove godine zamarala dugim vrućim razdobljima, sunčanim danima i toplim večerima. Odmah nas je počastila kišom i vjetrom te nas natjerala da izvučemo kožnjake, parke i šalove iz ormara.
Ambiciozan naziv za jedan kolač! Slažete se?
Inače nisam sklona ovakvim bombastičnim nazivima recepata koji podižu očekivanja u nebesa, ali kako sam kolač pronašla pod ovim imenom tako vam ga i prenosim.
Kopala sam neki dan po arhivi svojih fotografija.
Ponekad me uhvati takvo ludilo i krenem pregledavati stare foldere i uvijek, zapravo gotovo uvijek, pronađem nešto na što sam potpuno zaboravila.
Ovaj post već neko vrijeme strpljivo čeka da ugleda svijetlo dana, ali ja jednostavno nisam znala kada i kako bi ga objavila.
Iako sam rekla da jagode najviše volim sirove i same bez ikakvih dodataka, ove godine kao da sam odlučila pogaziti sve predrasude koje imam o termički obrađenima.
Brownie je za mene ultimativni čokoladni kolač. No to ne smije biti bilo kakav brownie, on mora biti stvarno dobar. Iznutra sočan, izvana lagano hrskav.
Ovaj recept je upravo takav.
Ili cimetice, kako im ja tepam. 🙂
Nisam neki ljubitelj suhinjavih kruhastih peciva.
Sladoled? U siječnju? Zbilja?
Da, zbilja vam pišem o sladoledu u siječnju.
Nastavljam svoje gastronomsko putovanje svijetom, a danas vas vraćam na stari kontinent, vraćam vas u kolijevku zapadne civilizacije – vodim vas u Grčku.
Evo reći ću iskreno, ja apsolutno ništa ne stižem.
