Kad su brzinski ručkovi u pitanju nekako instinktivno pomišljam na piletinu. Iako se moja jača polovica s tim instinktom ne slaže baš uvijek i gunđa o nekoj svinjetina, piletina ipak često odnese pobjedu.
A kad je piletina u pitanju najčešći komad koji će se naći na našim tanjurima su prsa.
Crne trube su mi apsolutno najdraže gljive. Kao prvo crne su što je samo po sebi već dovoljno da mi se svide. Kao drugo iznimno su ukusne i delikatne i nekako odskaču od cijelog gljivarskog svijeta.
Što dobijete kad spojite kraljicu gljiva i kralja mesa?
Nešto savršeno, naravno!
Kako to obično biva s iznimnim namirnicama, poput vrganja i bifteka, tu ne treba previše petljati, ne treba im dodavati čudes
Već neko vrijeme me svrbi prst na gumbu „delete blog“. Svaki dan ga zamotalo stisnem i pošaljem sve ovo, tri godine truda i rada, u zaborav. Onda mi nekako bude žao pa ga pustim neka i dalje živi.
Kažu da treba biti zahvalan, treba biti zahvalan na svemu: što imaš posao, što imaš krov nad glavom, što ne hodaš po svijetu gol, bos i ne depiliran, što si zdrav, što primaš plaću… Uglavnom treba bi
Dragi ljudi svima vam želim sretan Božić. Nadam se da ste ga lijepo proveli sa svojim voljenima i da ste se najeli preko svake mjere.
Kada mogu birati što bi jela za ručak ja uvijek odabirem tjesteninu. Moja jača polovica se obično buni kad čuje moj izbor i cvili da bi on jeo neko mesoooo.
Prvi wok sam kupila 2006. godine u Ikei u Beču. To je bio onaj njihov standardni, teflonski wok od 7 eura.
Ponedjeljak je, a ja sam već umorna preko svake mjere. Nažalost ove godine se ne mogu ni blagdanima veseliti kad padaju na tako glupe dane, u subotu i nedjelju.
Gotovo svaki dan moj dragi i ja vodimo isti rat oko jela, ovo bi se čak moglo nazvati i pasivnom agresijom. On me nazove oko 2 – 3 i postavlja mi pitanje što ćemo danas jesti za ručak.
