Godinu dana nakon najveće katastrofe koju je moja kuhinja vidjela, evo njih ponovo. Kroz tih godinu dana su me progonili poput kakve filmske noćne more. Zlurado su mi se smijuljili s raznih blogova i trljali sol u ranu. Hladni znoj me oblijevao od same pomisli na tučene bjelance i mljevene blanširane bademe.
Kad sam bila mala svaki odlazak u kino je bio prava mala svečanost. Ranije toga dana mama ili tata bi otišli u grad stajati u redu za kino ulaznice jer uvijek je bila gužva u kinu Central pored Prime.
Ne znam kako je kod vas no mene ovako nagla promjena vremena baca u neko čudno raspoloženje.
Prošli vikend smo proveli na Velebitu, točnije u selu Krasno. Da vas odmah razočaram još uvijek nisam otkrila atletu u sebi te sam planinarenje svela na minimum, ipak dočepala sam se Zavižana.
Da mi je prije samo par godina netko rekao za ovu ljubavnu kombinaciju vjerojatno bi zakolutala očima od užasa, a sada ju strastveno uživam.
Muffins, svi ih znamo, neki ih vole, a neki ne. Iako više naginjem ovoj drugoj skupini ponekad se baš rado počastim kojim muffinom.
Nisu li ovakvi tmurni i kišni dani idealni za malo čokoladne utjehe? Već danima je tmurno u Zagrebu i uopće nemam osjećaj ljeta što zapravo i nije loše kad se treba raditi!
Melankolični su mi ovakvi dani pa dos
Prva asocijacija na američku kuhinju su mi upravo ove palačinke, svojevrstan klasik i san djevojčice koja je gutala svjetlost filmskog platna u svom balkanskom mraku.
Za clafoutis do nedavno nisam ni znala, a sad mi je jedan od omiljenih kolača. Ovu jednostavnu slasticu sam prvi put vidjela kod Ana-Maije i to u dvije verzije: s čokoladom i obični.
Iako sam se vratila u Zagreb prije više od tjedan dan još nisam imala prilike zapravo kuhati. Imam osjećaj da od kad sam se vratila s terena stvari na poslovnom planu kreću munjevito nizbrdo.