Valjda je već svakoj Dunji i dunji jasno da je jesen stigla, zapravo, ako još kojoj treba zapjevati da jesen stiže ta očito ne obitava u mojoj hemisferi u kojoj su najlonke i kaput već svakodnevni inventar.
I ne žalim se da je tako, zapravo uživam u malo hladnijem zraku i svim mirisima i okusima koje jesen donosi.
Možda se pitate čemu sada dva ovako obična recepta kada apsolutno svi znaju napraviti i palačinke i muffine.
Odvikla sam se od bloga, pisanja i fotografiranja hrane. Vjerojatno je tome pridonijela i činjenica da na more nisam ponijela rezervnu bateriju za fotić ni punjač.
Kad bi dan imao 48 sati možda bi i stigla napraviti sve što isplaniram, a moji planovi su obično ambiciozni. Posebno su ambiciozni ujutro kada slažem u glavi raspored onoga što moram i želim napraviti.
Nisam se ni okrenula, a već je prošlo mjesec dana od prošlog izazova Daring Bakera i evo vrijeme je za objavu novog recepta.
Svi mi imamo svoje male tajne kad je hrana u pitanju, pa tako i ja. Jedna od mojih najvećih tajni i grijeha su marshmallowi. Jednostavno obožavam te male pjenaste, šarene i mekane bombone.
Nakon tri godine premišljanja i potajnog škicanja i ja sam postala dio velike zajednice Daring Bakersa.
Kad sam bila mala moje omiljeno voće bile su jagode. Tada sam brojala sive zimske dane u iščekivanju prvih crvenih plodova u bakinom vrtu.
Nije neka tajna da volim slatko, ipak kad je kuhanje u pitanju više volim smišljati konkretna slana jela.
Gotovo mi je nevjerojatno da tako mirno i opušteno sjedim u svojoj dnevnoj sobi.
